Tokom suđenja koje je trajalo nepune dvije godine iznesen je podatak da je početkom aprila 2016. gdine izvršena rekonstrukcija događaja od 8. februara 2016. godine kada se vodila istraga za ubistvo Dženana Memića. Kako se moglo čuti na sudu, o toj rekonstrukciji ne postoji niti jedan dokaz.
Druga rekonstrukcija provedena je u noći 13. juna 2016. godine prema scenariju „saobraćajne nesreće“ iako je još uvijek vođena istraga za ubistvo sve do 24. juna 2016. godine. Sudsko vijeće kojim je predsjedavao sudija Igor Todorović odbilo je zahtjev odbrane za provođenjem treće rekonstrukcije, a u presudi je navedeno da Sud nije prihvatio drugu rekonstrukciju.
Tom rekonstrukcijom rukovodio je tužilac Sead Kreštalica. Sud je nakon pregleda snimka rekonstrukcije uočio da „je tužilac faktički na rekonstrukciji ispitivao optuženog (tada osumnjičenog), postavljajući mu pitanja koja nemaju veze sa razjašnjenjem navedenog događaja.“
– Prilikom obavljanja ove procesne radnje tužilac je potpuno izgubio iz vida da se rekonstrukcija događaja ne vrši radi ispitivanja optuženog kako je to postupljeno u konkretnom slučaju. Nadalje sud je utvrdio da je prilikom ispitivanja optuženog Seferovića tužilac istog navodio na odgovore na način da mu je više puta postavio pitanje „gdje se nalazi pješak“ na šta mu je optuženi odgovarao da ne zna, da se ne sjeća, gdje je tužilac nastavljao da insistira da mu se pokaže preciznije mjesto i navodi ga na mjesto na terenu gdje se vidi označeno žutim strelicama tragovi koji su pronađeni prilikom uviđaja – navodi se u pisanom otpravku presude.
Sud navodi dalje da prilikom rekonstrukcije tužilac na isti način postupa i sa svjedokinjom Alisom Mutap.
– Svjedokinja objašnjava gdje su se nalazili nastradali Memić i ona, gdje ona uporno ponavlja da joj je jedino kontejner orijentir, da se ne sjeća ničega drugog, na šta joj tužilac govori: „Ne razumijem, Dženan bio ovdje, ili da ste pokušali preći možda cestu na onu stranu, možda vi krenuli tamo, on za vama, nekako, nešto, s obzirom na ove tragove koji su nađeni, krv koja je nađena“, čime tužilac direktno sugeriše svjedoku da kaže nešto što ona ni jednog momenta nije spomenula, a vezano za pokrete nje i nastradlog, pokazujući svjedoku tragove gdje su pronađeni, što je u direktnoj surpotnosti sa članom 11. Zakona o krivičnom postupku FBiH u kojem je propisano da je zabranjeno od osumnjičenog, optuženog ili bilo koje druge osobe koja učestvuje u postupku iznuđivati priznanje ili kakvu drugu izjavu – navodi se u presudi.
Sud je tu rekonstrukciju proglasio nezakonitim dokazom. Sud je također naveo da u odnosu na drugooptuženog Bekriju Seferovića Tužilaštvo KS nije ponudilo nikakve dokaze, kao i da niko od saslušanih svjedoka pred Kantonalnim sudom nije potvrdio da je Bekrija pomagao u popravci kombija.
