Pojedini mediji postali su glasila vladajućih struktura zemalja članica EU, na šta je posebno ukazano u rezoluciji. Sprečavanje medija da slobodno i nesmetano rade svoj posao prepreka je na putu ka efektivnom konzumiranju slobode izražavanja, garantovane čl. 10 Evropske konvencije za zaštitu ljudskih prava i osnovnih sloboda, ali jednako tako i principu demokratije koja je nezamisliva bez slobodnih medija kao korektiva vlasti.
Zaštita koja nije zaživjela
Napadi na novinare, počevši od fizičkih do verbalnih, sve su učestaliji modus operandi kojim protivnici nastoje suzbiti slobodnu pisanu riječ i širenje informacija od interesa za javnost.
Nažalost, metode zastrašivanja medija ne ograničavaju se isključivo na fizičke napade, već se ponekad prijeđe linija, što prerasta u otvoreni odstrel i likvidaciju. Ubistva istraživačkih novinara Daphne Caruane Galizije na Malti 2017. godine, odnosno Jána Kuciaka i njegove zaručnice u Slovačkoj 2018. godine tragičan su podsjetnik s kolikom opasnošću su suočeni mediji.
Stanje medijskih sloboda u BiH daleko je od zadovoljavajućeg.
Prema Svjetskom indeksu slobode medija, BiH se nalazi na 58. mjestu s indeksom 28,34, iza Hrvatske na 56. mjestu, ali ispred Albanije (83.), Sjeverne Makedonije (90.), Srbije (93.) i Crne Gore (104.). Sloboda medija zemalja Zapadnog Balkana označena je narandžastom bojom, te predstavlja zonu u kojoj su medijske slobode loše ocijenjene.
Zbog toga se prije nekoliko godina pojavila inicijativa Vijeća za štampu BiH prema kojoj bi svaki napad na novinare trebalo tretirati kao napad na službenu osobu, a što bi se postiglo izmjenama i dopunama važećih krivičnih zakona u BiH.
Trenutno takva zaštita nije zaživjela, iako je svojevremeno dospjela u formu nacrta zakona u entitetu RS.
Članovi Upravnog odbora Udruženja „BH novinari“ 11. maja 2019. godine u Sarajevu usvojili su prijedloge izmjena krivičnih zakona BiH, FBiH, Brčko distrikta BiH, kao i Krivičnog zakona RS.
Kada zastrašivanje polako prelazi u nekažnjenu naviku?
Udruženje „BH novinari“ poslalo je vladama FBiH i entitetu RS, te Vladi Brčko distrikta amandmane na krivične zakona, na članove koji se odnose na ugrožavanje sigurnosti, kako bi se novinari nominalno uveli u te zakone kao profesija koja se treba posebno i efikasnije štititi od napada i drugih krivičnih djela. Te iste amandmane poslali smo i zastupnicima u entitetskim parlamentima i Skupštini Distrikta Brčko. Nije bilo adekvatnih odgovora na našu inicijativu, osim što su je ocijenili pozitivnom u Vladi Distrikta Brčko i od zastupnika PDP-a u Narodnoj skupštini RS-a, izjavila je tada generalna sekretarka Udruženja „BH novinari“ Borka Rudić.
Međutim, sve do danas navedene inicijative ostale su tek podsjetnik na to s kakvim se izazovima i opstrukcijama u radu susreću novinari.
Dosadašnja sudska praksa, kada je u pitanju procesuiranje napada, rezultirala je osjećajem nesigurnosti i nezaštićenosti kod novinara i medijskih radnika u BiH. Istaknuto je to 12. oktobra 2020. godine na saslušanju predstavnika novinarskih udruženja pred Privremenom istražnom komisijom za utvrđivanje stanja u pravosudnim institucijama Zastupničkog doma Parlamentarne skupštine BiH.
Samo u periodu od 2018. do 2020. godine zabilježena su čak 143 slučaja kršenja prava novinara, od čega više od 15 fizičkih napada i 67 prijetnji smrću i drugih pritisaka. Navedeni pokazatelji najilustrativnije opravdavaju veoma lošu rangiranost BiH na Svjetskom indeksu slobode medija.
Napad na novinara BN televizije Vladimira Kovačevića 26. augusta 2018. godine u optužnici Okružnog tužilaštva u Banjoj Luci okvalifikovan je kao pokušaj ubistva. Optuženi je priznao krivično djelo, te mu je nakon potpisanog sporazuma o priznanju krivice s tužilaštvom izrečena četverogodišnja zatvorska kazna.
Zasigurno je da navedena krivičnopravna sankcija nije adekvatna da postigne kako specijalnu, tako i generalnu prevenciju i spriječi buduće slične napade na novinare.
Upravo u slaboj i neodlučnoj reakciji pravosuđa također treba tražiti krivca zbog toga što zastrašivanje medija polako prelazi u nekažnjenu naviku.
Javnost, sad i uvijek, poštuje hrabre i iskrene pojedince i medije
Dragan Bursać, višestruko nagrađivani novinar i kolumnista, na svojoj koži u nekoliko navrata osjetio je kako je to naći se na nišanu neprijatelja medijskih sloboda i doživjeti prijetnje smrću po sebe i porodicu.
Kaže da se najprije postavlja pitanje ko su kritički mediji.
-Iskren da vam budem, ne znam šta su kritički mediji. Znam za novinare, pojedince koji časno obavljaju svoj posao i sve vrijeme trpe neviđene prijetnje i pritiske, baš zbog istine koju objavljuju. S druge strane, postoji kamarila stranačkih biltena, poslušnika, uhljeba, ekspozitura tajkuna i partija koji rade to za šta su plaćeni - botuju, agituju i lažu. Javnost, sad i uvijek, poštuje hrabre i iskrene pojedince i medije, ali ne bi da se puno petlja, da joj se ne dese ista šikaniranja. Poneki strašljiv pogled podrške i to je to. O isplativosti nema govora, svi novci, utjecaj i moć su ionako s druge strane. Možemo govoriti samo o moralnom zakonu i časnim ljudima koji se petljaju u svoj posao i dozi mazohizma koja je neophodna da bi se istim bavilo u današnje vrijeme. Glava u vreći je, nažalost, način života za iskrene i čestite novinare i pitanje je do kada će oni raditi valjano svoj posao, kazao je Bursać.
Aladin Abdagić, urednik CIN-a, smatra da u Bosni i Hercegovini postoje kritički mediji ako, kaže on, pod tim podrazumijevamo one medije i novinare koji otkrivaju zloupotrebu ljudi na vlasti i njihovo suočavanje s nedjelima, lažima i obmanama koje su uradili.
Javnost ih treba prepoznati i kazniti
-Koliki je utjecaj takvih medija u društvu u kojem živimo, to je teško procijeniti. Nažalost, svjedoci smo da godinama na sceni imamo iste aktere koji odlučuju o našim sudbinama, a bili su tokom svoje političke ili profesionalne karijere suočeni s koruptivnim radnjama. Onima koje su otkrili novinari. To bi javnost trebala prepoznati i kazniti. Međutim, možda je djelomični neuspjeh takve kritike rezultat rada „medija“ koji su u službi političkih i drugih interesa, govori nam Abdagić.
Pritisak se vrši da bi se objavio neki povoljan ili blagonaklon članak ili da bi se navelo novinara da odustane od neke delikatne teme. Posebno su neprijatni oni pritisci koji dolaze od izvora kroz koje informacija mora proći da bi dospjela u javnost.
Prof. dr. sc. Enes Osmančević, doktor žurnalističkih nauka i profesor na Filozofskom fakultetu Univerziteta u Tuzli, naglašava da u BiH postoji veoma malo profesionalnih i kritičkih medija.
Uglavnom imamo medije bez kritičkog i analitičkog pristupa događajima, zatim apologetske i medije u službi političkih stranaka. Biti kritičan i imati svoje mišljenje u BiH generalno nije profitabilno niti preporučljivo. Ljudi na takve osobe i medije gledaju s nekom vrstom podozrenja. U smislu slobode mišljenja smo kao država pali na ljestvici slobode medija, a također smo se vratili korak unazad kao zemlja u kojoj demokratija nije zaživjela. Nažalost, to je situacija i u regionu, Evropi i svijetu, gdje se bilježi jačanje populističkih snaga i totalitarizam, što nas vraća srednjovjekovnom modelu refeudalizacije. Bez slobode mišljenja i slobodnih medija ne možemo govoriti o demokratskom društvu. Neslobodni mediji su otrovna pilula za demokratiju i služe nedemokratskim režimima. Za BiH bi bilo od izuzetne važnosti da se process jačanja slobode medija potakne, kako bismo mogli kao društvo donositi najbolje odluke. Nemamo pluralnost mišljenja i medija, zbog čega zaostajemo u demokratskom razvoju, kazao je profesor Osmančević.
Zajedničkim interesima mijenjati društvo
Novinari ili mediji moraju obavještavati javnost o dešavanjima koja su važna za jednu lokalnu zajednicu, državu ili društvo u cjelini. Ako nema izvještavanja o skrivenim pojavama koje su štetne za zajednice u kojima živimo i radimo, onda, govori urednik CIN-a Aladin Abdagić, ne možemo ni očekivati pozitivne promjene zbog kojih mi novinari i radimo svoj posao.
-Novinari nadziru ponašanje donosilaca odluka i uočene nezakonitosti tokom njihovog rada daju javnosti na uvid. Takve priče o tim temama mogu biti povod za istrage o krivičnim djelima, ali i sankcije odgovornih. To je suština novinarskog posla i drugačije i ne trebamo raditi. Stoga smatram da se isplativost takvog rada može isključivo posmatrati kroz prizmu profesionalne obaveze. Novinari moraju raditi svoj posao najbolje što umiju – nastavlja urednik CIN-a.
-Objavljivanje informacija od javnog značaja jedan je od najvažnijih stubova društva u cjelini. Naravno, ako uzmemo u obzir da su te informacije na fer i profesionalan način obrađene i kao takve objavljene u javnosti. Društvo u kojem nemate slobodu izražavanja, odnosno ako nemate slobodne medije, to društvo je sklono manipulacijama moćnika i u pravilu na štetu samog društva. Slobodni mediji su tu ključni jer građanima daju informaciju na osnovu kojih mogu formirati svoje stavove, steći znanje o određenoj temi i u skladu s tim djelovati kako bi zajednički donosili odluke za zajedničke interese – mijenjati društvo nabolje. Loša i koruptivna vlast uništava društvo, sad zamislite da nemate medije oslobođene od njihovog utjecaja, mnoge loše pojave ostale bi skrivene, ne bismo mogli ispravno cijeniti njihov rad i na kraju bismo ostali zarobljeni u privatnim državama. Slobodni mediji ključni su za slobodno društvo, zaključuje jedan od naših sagovornika.
Tekst je nastao u okviru projekta „Slobodni mediji za slobodno društvo“.
Projekat sa sloganom „Slobodni mediji za slobodno društvo“, koji realiziraju Udruženje BH novinari (BHN) i Asocijacija elektronskih medija (AEM), pokrenut je sa ciljem umrežavanja medija i organizacija civilnog društva u snažnu profesionalnu grupu koja će zagovarati medijske slobode i sigurnosti novinara u lokalnim zajednicama. Projekat finansira Evropska unija u okviru akcije za civilno društvo i medije u Bosni i Hercegovini.
Stavovi i mišljenja izneseni u ovom tekstu ne odražavaju nužno i stavove Evropske unije.
