Ona navodi da je “način na koji se ljudi suočavaju u različitim kulturama i različitim zemljama nešto o čemu možemo razgovarati, ali naprosto nema debate o tome da li virus postoji ili ne“. “On postoji, prisutan je u našim životima, pravi nam probleme. Uostalom kao i svi ostali virusi tokom perioda razvoja civilizacije, koji su odnosili manji ili veći broj života, definitivno su predstavljali izazov za prevazilaženje. Kao i svaka gripa, kao i svaki sezonski problem koji raste, kao i svaki virus ima medicinski način na koji mu se suprostavlja. S druge strane, zbunjenost ljudi potiče, prije svega, od nekonzistentnog provođenja politike preporuka, savjeta, kako Svjetske zdravstvene organizacije (SZO), tako i državnog ili entitetskog uređenja države, kako naše, tako i ostalih”, ističe prof.dr. Bajraktarević i dodaje: Otkud zbunjenost? “Zbunjenost potiče prije svega zbog toga što se savjeti mijenjaju vrlo često, te dovodi do toga da ljudi u jednom momentu neopravdano pomisle da je zapravo COVID-19 samo jedan privid, te gotovo kao teorija zavjere postoji nešto čemu ne treba vjerovati, da tu dilemu razriješimo odmah, već sam rekla i na samom početku, u kontekstu ovog što govorim sada biti će jasnije – Covid-19 postoji, kao takav predstavlja opasnost za određene grupe ljudi, neki ljudi spadaju u rizične grupe, neki su u manje rizičnom sektoru.
Činjenica je da moramo na adekvatan medicinski način i preventivni način odgovorimo i ovom izazovu”, kaže ona. S druge strane, to što imamo problem sa porukama, savjetima ili se ne slažemo sa načinom, koji je sprovođen u određenim dijelovima naše zemlje, to je po dr. Bajraktarević – nešto sasvim drugo. Za nju je također znatno bitnija druga stvar, sama stigmatizacija ljudi koji su se zarazili virusom, jer, moramo da to priznamo, ipak spada u domen socijalne kulture, socijalne obavještenosti kao i znanja o samom virusu i znanje o svim onim pojavama prema kojima imamo predrasudu. “Predrasuda je sama po sebi – stav – obojen, sa nedovoljno informacija i kao takav, često predstavlja odraz neznanja. Prema tome, za sve one koji se boje mogućnosti da se zaraze, imaju samo jedan zadatak – da se dobro obavjeste o tome kako da izbjegnu zarazu, kako preventivno da zaštite sebe i svoju porodicu i do koje mjere su ljudi koji su bili zaraženi opasni dalje po okolinu, i treba da se potrude da se ljudi, koji su na bilo koji način, sticajem okolnosti, bili podložni dobijanju virusa, zapravo – da se tim ljudima pomogne”, ističe.
Sama izolacija, ne znači da je neko samostalno kriv što je dobio virus. Po dr. Bajraktarević, Krivi su “svi oni koji su informisani o postojanju virusa, informisani da su u jednom dijelu virulentni, a ne poštuju mjere koje su propisane”. Po njoj, na takvim slučajevima zaista zakon treba da ima svoje uporište, da se na određen način ti ljudi upozore, a možda i prijetnjom o javnom objavljivanju, da ako neko zna da je rizična grupa, da je bio sa ljudima koji su u rizičnoj grupi za dobijanje ili širenje ovog virusa, a ne poduzme ništa, da zaista kazne moraju da budu prisutne u takvim slučajevima. Ne moramo da se grlimo i ljubimo “Za sve ostalo važi samo jedno pravilo, a to je ta jedna vrsta socijalne higijene, koja podrazumijeva socijalnu kulturu.
Ukoliko imate i blagu prehladu, kultura nalaže da ne izlazimo među ljude. A kad se radi o COVID-19, imamo neka jasno određena pravila u socijalnoj distanci, u tome da vrstu naše prisne balkanske emocije ne prikazujemo više, ne moramo da se ljubimo i grlimo svaki put kad se vidimo, pa makar to bilo i par puta u toku dana. Dakle, napravićemo jednu socijalnu distancu, u tom smijeru razviti jednu novu socijalnu higijenu, koja će nam pomoći da ta preventiva bude prisutna sve dotle dok se ne stekne kolektivni imunitet”, kaže ona.
