Svjedoci smo izumiranja starih zanata, a među njima i korparstvo, odnosno pletenje predmeta prućem. Sve je manje onih koji rade ovaj posao. Proizvodnja korpi, sepeta i drugih predmeta zahtijeva određene vještine s rukama, ali i dobro oko za odabir najkvalitetnijeg materijala. Sve ove osobine ima Sadik Kovačević iz Cazina, koji ne odustaje od skoro zaboravljenog zanata.
Svoju životnu priču počinje Sadik Kovačević iz cazinskog naselja Brezova Kosa podsjećajući na naziv sepetari i ona davna prošla vremena kada su se korisni predmeti za kućanstvo zanimali ljudi koji su tome bili vični. Pletenjem sepeta i korpi bavi se se od malih nogu. Zanat je naučio uz svoga oca koji je također bio vičan ovom poslu.
Kaže da se nekada na sajmu u Cazinu prodavalo i 150 sepeta u jednom danu. Danas je drugo vrijeme i svoje proizvode uglavnom prodaje pred kućnim vratima. Za Sadika kao vrsnog izrađivača pletenih predmeta, čulo se i van naše zemlje, tako da svoje predmete šalje i u Sloveniju. Najveći problem je nabavka materijala za rad, odnosno pruća.
Sadik jedino na ovaj način zarađuje za život. Kaže, sve je manje ljudi koji izrađuju sepete, ali i onih koji se bave poljoprivredom, tako da svake godine opada i interes za njegovim proizvodima. Ovaj posao će raditi dok ga zdravlje bude služilo, jer kako kaže, nešto mora raditi, a ovaj zanat zna najbolje.
