U rubrici ''Heftičnjak'' analiziramo i komentarišemo ključni događaj u sedmici iza nas. Tema sedmice je Rezolucija o sjećanju na genocid u Srebrenici koja treba biti usvojena u UN-u. Najveći negatori genocida su Dodikov RS, Vučićeva Srbija i Putinova Rusija.
Dovoljna je bila rasprava o Bosni i Hercegovini u Vijeću sigurnosti Ujedinjenih nacija i da se čitav demokratski svijet uvjeri s kakvim se negatorima zločina mi suočavamo na prostoru nekadašnje Jugoslavije, posebno u Bosni i Hercegovini. Čitav demokratski svijet na jednoj strani, s idejom da se mora suočiti s prošlošću da se jasno govori o zločinima i genocidu kako se ne bi ponovilo, a s druge strane Rusija, entitet RS koju je sramotno zastupala Željka Cvijanović i Vučićeva Srbija, koja i dalje živi u nacionalizmu devedesetih. Ta dva svijeta su se jasno mogli vidjeti na raspravi u New Yorku. Vučić kao Šešeljev učenik svađa se s novinarima i javno laže, posebno kada zaobilazi činjenicu da je Međunarodni sud u Haagu utvrdio da je Srbija jedina zemlja na svijetu koja je odgovorna što nije spriječila genocid. Mašinerija Vučićevih medijskih trabanata i Dodikovo glorificiranje najmračnijih zločinaca iz nedavne prošlosti ustvari najviše govori o njima i njihovom glavnom sponzoru – Rusiji.
Njihovo negiranje genocida koji je bez ikakve razumne sumnje utvrdio i presudio međunarodni sud najjači je argument zašto Generalna skupština UN-a treba usvojiti Rezoluciju o sjećanju na genocid u Srebrenici. Ova rezolucija, jasno, ne tretira bilo koji narod kao genocidan, ali Vučić i Dodik čine sve kako bi njegovim negiranjem taj narod samoponizili i bacili ga u blato njihove laži. A istorija će to upamtiti, niko više nije učinio sramote za srpski narod kao što su to zločinci osuđeni u Haagu, od Karadžića, Mladića, Krstića, Krajišnika, Beare i drugih visokih političkih i vojnih zvaničnika RS-a, pa do ovih današnjih negatora koji pod krinkom negiranja genocida prave i održavaju svoje političke karijere i spašavaju vlastitu kožu.
Porazno je da samo rijetki predstavnici srpskog naroda govore javno o genocidu na osnovu pravosnažnih presuda i historijskih činjenica, te to dosta govori koliko su autoritarna Srbija i entitet RS zarobljeni u vlastiti nacionalizam. Ovo otežava napredak svih u Bosni i Hercegovini, a Rezolucija koja će očito biti usvojena u UN-u s vremenom će ipak dati doprinos suočavanju s prošlošću. Ona će javno dati i spisak onih časnih i onih nečasnih zemalja. Nema sumnje da je bolje biti na strani istine, svjetla, a ne laži i mraka, gdje Vučić i Dodik vode svoje pristalice. Negatori genocida ali i države Bosne i Hercegovine će iskoristiti Rezoluciju da politički dodatno zategnu odnose, ali to će imati kratak dah. Ono što će istorija zapisati biće znatno poraznije po njih. Tu sramotu će teško sprati sa svojih obraza, ako ih imaju...
