Učenje je sagovornik kada je čovjek sam, prijatelj u samoći, dokaz u vjeri, strpljivost u dobru i zlu, namjesnik kada je osoba odsutna, bližnji kada je čovjek u tuđini i svjetionik na putu ka Džennetu.
Znanjem Allah uzdiže ljude, te ih čini predvodnicima u dobru i upućivačima, po njima se drugi orjentiraju, jer služe kao dokaz za dobro, slijede njihove tragove i ugledaju se na njihove postupke, meleci žude za njihovim društvom, dodiruju ih krilima svojim. Sve živo i neživo za njih oprost traži, čak i ribe u moru, gmizavci, divlje zvijeri na kopnu i stoka, nebesa i zvijezde, kako je došlo u hadisima.
Stjecanje znanja je način približavanja Uzvišenom Allahu. Najveći cilj do kojeg čovjek može doći jeste vječna sreća, a do nje se dolazi samo znanjem i djelima, a i djela se ne mogu činiti bez znanja. Stoga je jasno da znanje vodi ka blizini Gospodara svjetova, do stepena meleka.
Na ovom svijetu plodovi znanja su plemenitost, dostojanstvo, poštovanje, tako da i neuki mijenjaju svoj karakter iz poštovanja prema učenima. Čak i životinje iskazuju poštovanje prema ljudima osjećajući da se čovjek od njih razlikuje savršenošću koja prevazilazi njihov stepen.
