"Ovim Zakonom uređuju se sistem zaštite, očuvanja i način korišćenja jezika srpskog naroda i ćiriličkog pisma u Republici Srpskoj kao nematerijalnog kulturnog nasljeđa, odnosno kulturnog dobra od izuzetnog značaja", navodi se u članu 1. ovog Zakona, koji određuje i novčane kazne za kršenje pravila upotrebe ćiriličnog pisma.
Predviđa se obavezna upotreba ćiriličnog pisma za sve institucije, preduzeća i organizacije koje se finansiraju javnim novcem. Zakonom se obavezuje upotreba ćirilice i za manifestacije koje se finansiraju javnim novcem.
Službena pisma u Bosni i Hercegovini su latinica i ćirilica.
Kako se do sada koristila ćirilica?
U zvaničnoj komunikaciji Institucije Republike Srpske i do sada su koristile ćirilično pismo. Tako su saopštenja i obavještenja na internet stranicama Institucija RS pisana ovim pismom, ali i zvanični dokumenti, odgovori na upite i ostala zvanična komunikacija.
Osim toga, zvanične internet stranice institucija i javnih ustanova u Republici Srpskoj, ali i u cijeloj Bosni i Hercegovini (BiH) imaju mogućnost izbora prikaza između tri jezika konstitutivnih naroda Srba, Hrvata i Bošnjaka i ćiriličnog i latiničnog pisma. Isto je i sa portalima, te stranicama Javnih servisa u BiH.
U skladu sa navedenim, u Republici Srpskoj javno istaknuti nazivi svih zvaničnih entitetskih institucija ispisani su dvojezično, na ćirilici i latinici.
Ista situacija je i sa saobraćajnim znakovima, nazivima ulica i putokazima.
Tabla na ulazu u Skupštinu Republike Srpske u Banjaluci, na ćiriličnom pismu, zabilježeno 3. septembra 2021.
Duško Pevulja, profesor srpske književnosti na Filološkom fakultetu Univerziteta u Banjoj Luci, ne vidi smisao u ovom Zakonu, za koji kaže da ima dosta nelogičnosti.
"Od koga mi da štitimo srpski jezik? Od nas Srba u Republici Srpskoj i Srbiji. Prosto je nelogična konstrukcija", smatra Pevulja.
Stoga postavlja pitanje šta se to ovim zakonom mijenja po pitanju upotrebe ćirilice.
"Ne vidim razloga da se obavezuje institucije koje se finansiraju iz budžeta da upotrebljavaju srpski jezik i ćirilično pismo. Zar se to ne podrazumijeva?", mišljenja je Pevulja.
Šta propisuju Ustavi u BiH po pitanju jezika i pisma?
Pitanje jezika i pisma nije definisano državnim Zakonom u BiH niti se nalazi u Ustavu BiH.
Ono je definisano Ustavom Republike Srpske, Ustavom Federacije BiH i Statutom Brčko Distrikta BiH, te Ustavima 10 kantona u Federaciji BiH.
Prema Ustavu RS službeni jezici u ovom bosanskohercegovačkom entitetu su jezik srpskog naroda, jezik bošnjačkog naroda i jezik hrvatskog naroda. Službena pisma su ćirilica i latinica.
Takođe, članom 34. entitetskog ustava "građanima se garantuje sloboda izražavanja nacionalne pripadnosti i kulture i pravo upotrebe svog jezika i pisma".
Osim toga, Ustavom RS svim građanima je zajamčeno da u postupku pred sudom ili drugim državnim organom ili organizacijom, koja u vršenju javnih ovlašćenja rješava o njegovim pravima i dužnostima, upotrebljava svoj jezik i da se upoznaje sa činjenicama na svom jeziku.
U Ustavu Federacije BiH službeni jezici su bosanski, hrvatski i srpski jezik. Službena pisma su latinica i ćirilica.
Statutom Brčko Distrikta srpski, hrvatski i bosanski jezik, te latinično i ćirilično pismo su u ravnopravnoj upotrebi.
U svih 10 Kantona u Federaciji BiH ova pitanja nisu u skladu sa Ustavom Federacije BiH, te u ustavima pojedinih kantona nema ćirilice, ali ni bosanskog jezika.
Šta se predviđa prijedlogom novog Zakona?
S obzirom na odredbe Ustava RS, pravna lica mogu da svoje nazive pišu na latinici i ćirilici, kao i da koriste ćirilicu i latinicu u poslovnoj komunikaciji, te prilikom obilježavanja svojih proizvoda i oglašavanja usluga.
U odredbama Prijedlog zakona o zaštiti, očuvanju i upotrebi jezika srpskog naroda i ćiriličkog pisma predviđaju se stimulativne mjere za privatni sektor, odnosno poreske i druge olakšice za one koji se odluče da u svom radu i poslovanju koriste ćirilično pismo. To uključuje i korišćenje ćiriličnog pisma u elektronskim i štampanim medijima.
Zakon predviđa i kazne za kršenje odredbi od 1.000 do 5.000 KM (500 do 2.500 evra) za organe, organizacije i druga pravna i fizička lica ukoliko u "pravnom prometu" ne koriste ćirilicu.
Međutim u Zakonu nije definisano šta se podrazumijeva pod ˝pravnim prometom˝.
Istovjetne kazne predviđene su i za organizatore kulturnih i drugih manifestacija.
Šta je Vučić predao Dodiku u Beogradu?
Predsjednik Srbije Aleksandar Vučić 26. avgusta u Beogradu uručio je prednacrt Zakona o zaštiti srpskog jezika i ćiriličkog pisma Miloradu Dodiku, članu Predsedništva Bosne i Hercegovine.
Ovaj Zakon čiji je prijedlog uradila i Vlada Srbije, trebalo bi da usvoje Narodna skupština Republike Srpske i Skupština Republike Srbije na Dan nacionalnog jedinstva 15. septembra.
Zašto 15. septembar?
Srbija i Republika Srpska 15. septembra slave zajednički praznik, Dan srpskog jedinstva, slobode i nacionalne zastave, u znak sjećanja na isti datum 1918., finalne godine Prvog svjetskog rata, kad aje probijen Solunski front.
Prvi put datum je obilježen 2020. godine, nakon što je Vlada RS 10. septembra te godine usvojila je zaključak o obilježavanju Dana srpskog jedinstva, slobode i državne zastave. Dan kasnije, 11. septembra, Vlada Republike Srbije donijela je i zaključak na temelju kojeg se ovaj praznik službeno obilježava na području Srbije.
Ovakav način donošenja Zakona je sporan za Pevulju.
"Dakle, predsjednik Srbije daje privatno na sastanku članu Predsjedništva BiH Nacrt zakona. Imamo li mi institucije i imaju li one neki svoj saobraćaj?", konstatuje Pevulja.
Ministarka prosvjete i kulture Republike Srpske Natalija Trivić izjavila je 27. jula na konferenciji za novinare kako zakon "neće ugroziti konstitutivnost druga dva naroda u tom bh. entitetu, niti značiti posebnost jednog pisma".
Ćirilica i latinica u kulturnom naslijeđu Srba
Pevulja ističe kako su nauka o srpskom jeziku i nauka o pismima srpskog naroda "davno ustanovile kako su i ćirilica i latinica kulturno naslijeđe srpskog naroda".
"Trećina srpske pisane tradicije napisana je na latinici, a možda čak i više od trećine", poručuje Pevulja, koji smatra da se iza čitave priče o zaštiti srpskog jezika i ćirilice krije politička igra.
"Meni ta vrsta medijskih dimnih bombi služi samo u dnevno političke svrhe i to je ono što naši političari jedino znaju da rade. Forsiraju taj takozvani patriotizam koji je odavno potrošen i u očima ljudi iz struke potpuno smiješan", zaključuje Pevulja.
Istovremeno, u Republici Srpskoj vlasti negiraju zahtjeve roditelja djece Bošnjaka da se u knjižice u ovom entitetu upisuje bosanski jezik. Umjesto toga nadležni se pozivaju na Ustav RS u kome su službeni jezik srpskog naroda, jezik hvatskog naroda i jezik bošnjačkog naroda.
Sa druge strane srpski jezik negira se u četiri kantona u Federaciji BiH sa hrvatskom većinom.
