Hemijski otpad kao što je kruks, živa i hlor nalaze se u nekadašnjoj tuzlanskoj industrijskoj zoni te dijelu bivše komunalne deponije Moluhe i danas predstavljaju ogromnu opasnost po zdravlje građana.
Odložene desetine tona otpada
Pravilnom zbrinjavanju konkretna pažnja nije data još od ratnog perioda, a nekadašnji vlasnici industrijskih kompanija koje su se nalazile u proizvodnoj zoni u Tuzli zakonske propise koji nalažu pravilno odlaganje hemijskog otpada nisu ispunili.
"Prosperitetna i plodonosna hemijska industrija u TK koja se počela razvijati '70-ih godina prošlog vijeka iznenadno je zaustavljena usljed ratnih dejstava i od tog vremena ništa konkretno nije urađeno po pitanju adekvatnog zbrinjavanja otpada. Sticajem okolnosti velike količine raznih vrsta opasnog otpada je tamo deponovano", rekao je u razgovoru za Klix.ba profesor okolinske sigurnosti na Rudarsko-geološko-građevinskom fakultetu u Tuzli Zvjezdan Karadžin.
Ogromne količine visokotoksičnog materijala kruks koji predstavlja poluproizvod toluen diizocijanata nepropisno je deponovan, odnosno pakovan u burad ili u rinfuzi u industrijskoj zonu u zapadnom dijelu Tuzle, a nastao je u proizvodnom procesu u nekadašnjoj fabrici HAK II.
"Toluen diizocijanat prema EPA standardima predstavlja toksično organsko jedinjenje, kruks koji je poluproizvod ima niz opasnih organskih materija u sebi s povećanim sadržajem hlora, a postoji i mogućnost sadržaja fozgana (koji je korišten kao bojni otrov, op.a.) i difozgana", navodi Karadžin.
Ministarstvo okoliša i turizma FBiH skupa s Fondom za zaštitu okoliša 2010. godine je pokrenulo akciju neutralizacije 900 tona kruksa, što predstavlja jednu trećinu od ukupne količine.
Ostatak opasnog materijala nije bilo moguće neutralizirati zbog nedostatka finansijskih sredstava. Od tada do danas ništa više nije učinjeno kako bi se nastavilo s rješavanjem problema.
Životinje uginule nakon kontakta s kruksom
Neutvrđena količina ovog materijala nalazi se i na nekadašnjoj Gradskoj deponiji Moluhe u Tuzli, a koliko je opasan govori i činjenica da su građani u traganju za određenim materijalima otvarali burad te kruks koristili za posipanje pristupnih puteva kućama, a nakon što je došao u kontakt s životinjama iste su odmah uginule.
U prostoru nekadašnjeg HAK-a I i Poliolhema nepropisno su odložene velike količine raznog hemijskog otpada, među kojima je okvirno 20 tona materijala kontaminiranog živom, a koji je spakovan u plastičnu burad.
"Burad su trebala biti transportovana na deponiju za opasni otpad gdje bi bio neutralisan. Međutim, takve deponije nema u našoj zemlji te je materijal potrebno voziti u inostranstvo. Bitno je reći da je velika vjerovatnoća da je tlo ispod pogona elektrolize gdje se živa koristila za disocijaciju slane vode, zagađeno u značajnoj mjeri, a to bi se trebalo dodatno ispitati. Govoreći o živi, moramo istaći da je ona sistemski otrov koji utječe na nervni sistem i bubrege. Ukoliko dođe u kontakt s određenim bakterijama pretvara se u metil živu koja je topiva u mastima i može se desiti da je u akvatičnim sistemima preuzmu ribe, školjke i slično. Ljudi bi unosom takve ribe se kontaminirali u značajnoj mjeri, a takve primjere imamo u Japanu i Dalekom istoku", upozorio je Karadžin.
Također, u nekadašnjem pogonu HAK-a I postoji okvirno 40 tona poluproizvoda koji su deponovani u buradima, ili u tankovima koji su nezaštićeni.
"U slučaju da stradaju određeni ventili kod propilen oksida koji je zapaljiv nastao bi problem, jer on sadrži blizu 50 spojeva hlora koji se trebaju očistiti destilacijom", kaže Karadžin za Klix.ba.
On upozorava da su svi deponovani elementi, odnosno materijali izuzetno opasni, a ni u kojem slučaju ne bi trebali biti tu gdje jesu u ovom trenutku, jer predstavljaju latentnu opasnost za okoliš.
Dok nadležni nijemo posmatraju ovaj problem, Karadžin putem određenih evropskih fondova pokušava pronaći finansijska sredstva za neutralizaciju opasnih materijala.
"Kolegica Maja Čolović – Daut i ja smo aplicirali na Razvojni fond Republike Češke kako bismo dobili sredstva za čišćenje, pripremili smo dokumentaciju i prije dvije godine je predali Vladi TK jer je ona morala dati garanciju, ali nismo dobili nikakvu povratnu informaciju", kaže Karadžin.
Prije osam mjeseci Karadžin je iz Ministarstva vanjske trgovine i ekonomskih odnosa BiH dobio informaciju da postoji mogućnost da se naša zemlja uključi u projekt u kojem bi se vršilo uklanjanje žive.
Predstavnik krovne okolinske agencije UNEPA već je posjetio područje kontaminirano živom u Tuzli.
"Njegovo mišljenje je pozitivno, jer smatra da bi se trebalo sprovesti čišćenje. U januaru će biti održana sjednica UNEPA-e u Ženevi, a ukoliko prođemo na projektu bi se radilo pet godina. U okviru prve faze pokušali bi ukloniti živu koja je deponovana u buradima te očistiti površinski pogon elektrolize i okolne kanale, a u drugoj bismo tražili da se ispita tlo ispod same elektrolize zbog moguće kontaminacije živom. Samim tim uklonili bismo jednu od opasnosti koja je prisutna", pojašnjava Karadžin.
Kada je rjieč o kruksu, naš sagovornik navodi da postoji nekoliko načina čišćenja, ali da to zahtjeva pojačanu aktivnost vlada na svim nivoima u našoj zemlji, kao i gradskih vlasti.
"Potrebno je uraditi sveobuhvatnu studiju kojom bi se utvrdile sve lokacije na kojima je kruks deponovan, kao i u kojim količinama. Potrebno je uključiti naš fond za zaštitu okoliša, jer onda možemo lakše ići prema stranim organizacijama koje finansiraju ovakve aktivnosti", ističe Karadžin.
BiH nesposobna za izmjenu propisa
Trenutna situacija u nekadašnjoj industrijskoj zoni u Tuzli na najbolji način oslikava stanje u oblasti zaštite od opasnih materija u Bosni i Hercegovini.
Skladištenju opasnih materija u BiH ne poklanja se dovoljna pažnja, a iz Udruženja za protiveksplozivnu zaštitu i sigurnost radne i životne sredine Atex iz Tuzle kažu da je stanje u našoj zemlji najlošije u Evropi.
Kako navode, Evropa i BiH u ovoj oblasti idu u sasvim suprotnim stranama, a uz sve nesreće, opasnosti i sveprisutne rizike od opasnih tvari, posebno treba spriječiti velike požare i eksplozije, za što su neophodni dobri propisi, efikasne institucije i bolje osposobljavanje radnika, odgovornih osoba i edukatora.
Kažu i da u našoj zemlji ne postoje osposobljena stručna tijela, niti ministarstva, koja su u mogućnosti da donesu nove i izmjene brojne stare tehničke i sigurnosne propise.
"U BiH je najveći broj kompanija koje rade sa zastarjelom regulativom i propisima te razdrobljenim inspekcijama. BiH nema objedinjen inspekcijski nadzor, a uz lošu zakonsku regulativu efekti su izuzetno loši. Na ovu temu smo vrlo radi za razgovor, ali je pitanje koga zvati na skupove", kazao nam je Rafo Jozić, predsjednik Udruženja Atex.
On navodi da je potrebno sistemski i strateški organizirati zakone koji su i u ovoj oblasti nastali još za vrijeme bivše Jugoslavije.
"Bez obaveze primjene standarda ovo i ne može biti dobro", potcrtava Jozić.
Problem skladištenja opasnih materija aktueliziran je u okviru Evropske sedmice sigurnosti i zdravlja na radu u čijem obilježavanju Bosna i Hercegovina zvanično ne sudjeluje.
