Ravnogorski četnički pokret obilježio je u Višegradu 72. godišnjicu hapšenja Draže Mihailovića, četničkog komandanta iz Drugog svjetskog rata. Postrojavanje u vojnim uniformama s obilježjima i pratećom ikonografijom, prošlo je u duhu negiranja Bosne i Hercegovine i veličanja lika i djela čovjeka odgovornog za veliki broj zločina nad nesrpskim stanovništvom.
Ovo je tek jedan u nizu pokazatelja kako je BiH, rehabilitujući, u najmanju ruku kontroverzne ličnosti iz Drugog svjetskog rata, sve dalja od vrijednosti na kojima počiva moderna Evropa.
U crnim uniformama i s kokardama na glavama, uz četničku ikonografiju, pripadnici Ravnogorskog četničkog pokreta u utorak su prodefilirali Višegradom.
Obilježili su 72. godišnjicu hapšenja četničkog komandanta iz Drugog svjetskog rata Draže Mihailovića, koji je zbog zločina za koje se teretio strijeljan 1946. godine. Uprkos tome što su već godinama ovaj skup pratili incidenti, te negodovanje antifašističkih organizacija i udruženja žrtava iz posljednjeg rata, on je nesmetano održan.
Uz postrojavanje, Mihailovićevi sljedbenici obilježili su njegovo hapšenje podizanjem zastave Srbije, intoniranjem srbijanske državne himne i vjerskim obredom.
Njihove težnje su jasne, a prenosi ih predsjednik Ravnogorskog pokreta Republike Srpske Jovo Vukeljić:
“Treba da kažemo iskreno, Republika Srpska gotovo da je država. Ima teritoriju, narod, efektivnu vlast i mnogo manje problema nego na području drugog entiteta. Ono što bi mi željeli je apsolutna nezavisnost.”
Upravo je zbog ovakvih stavova Pokret na popisu ekstremističkih organizacija koje Ministarstvo sigurnosti BiH smatra izrazito opasnima po državu jer “pored agresivnog nijekanja legitimnosti države BiH i opstrukcije euroatlantskih integracija, sebi su za cilj postavili ujedinjenje svih ravnogorskih pokreta”.
Uprkos tome država, kako kaže ministar Dragan Mektić, nema mehanizama da djeluje sve dok se dobro ponašaju:
“Nemamo mi elemenata da reagujemo sve dok se ne naruši sigurnost građana ili ne ugrouzi nečija bezbjednost, ili na drugi način postanu prijetnja ustavnom poretku.”
Za to vrijeme uniforme, vojničke naredbe i postrojavanja kod malobrojne bošnjačke zajednice, izazivaju strah i nelagodu.
“Nama nije drago da nas sa ovom ideologijom podsjećaju na godine našeg stradanja. Njima i svim drugim, želim poručiti iz Višegrada da je to uzaludna priča”, kaže Bilal Memišević predsjednik Skupštine Opštine Višegrad.
Evropska se budućnost ne može graditi na vrijednostima od kojih se civilizovani svijet davno ogradio, upozorava analitičar Esad Bajtal.
“S obzirom na to da je Evropa, ne slučajno, a simbolički vrlo važno, uzela 9. maj kao dan pobjede nad fašizmom za svoj dan, ona nam šalje poruku da je njen sistem vrijednosti radikalno drugačiji od ovoga koji se takvom fenomenologijom, takvim obilježavanjima, takvim rehabilitacijama – ovdje sad govorim regionalno – pokušava vratiti u prvi plan. Ne možemo u isto vrijeme razgovarati o putu u Evropsku uniju, a da se istovremeno ne postavi pitanje takvih obilježavanja i pitanje odgovornosti za one koji čine to što čine tim postrojavanjima, tim rehabilitacijama, tim sudskim odlukama”, kaže Bajtal.
Rehabilitacija sljedbenika ili simpatizera fašističkog pokreta na svim stranama vodi samo razjedinjavanju, jer se ne uvažava ničija patnja, navodi Bajtal.
“Ako vi slavite nešto što je zločin, ako to priznajete, u ime bilo kakve taktike, bilo kakve strategije, to nisu elementi koji mogu graditi bilo kakvu ljudsku budućnost”, smatra Bajtal.
“Ne možete na nečijem zločinu, ne možete na nečijoj izdaji praviti perspektivu, ljudsku, koja uvažava sistem vrijednosti normalnog življenja, jednakost ljudi, građana, koja hoće da se stvari odvijaju na bazi dogovora. Oko ovoga se ne možemo dogovoriti, oko tih rehabilitacija. Postoje oni i postojaće, koji će uvijek biti protiv toga, jer su protiv zločina, protiv nasilja, protiv nepravde. Oni koji to hoće da slave, da to obilježavaju, oni koji to priznaju, ne mogu se dogovoriti ni s kim. U tom smislu Bosna i Hercegovina nema mirnu perspektivu, nema političku perspektivu, ne postoji način da se nađe modus unutarnje harmonije, kako na etno, tako na ovom idejnom planu”, zaključuje Bajtal.
