Velikodušnost ima i svoje stepene:
1. Biti velikodušan svojim životom.
Ona znači spremnost žrtvovanja vlastitog života u odbrani i zaštiti drugih. To je najveći izraz velikodušnosti.
2. Biti velikodušan sa liderskom pozicijom.
Liderstvo je veliki test i ispit. Velikodušni lider stavlja svoje podanike na prvo mjesto i spreman je učiniti sve za njihovu dobrobit u svakom trenutku. Ako opći interes bude nalagao njegovo povlačenje i predaju pozicije nekome drugom, onda je to ono što velikodušni vođa mora učiniti.
3. Biti velikodušan sa svojim bogatstvom.
Svako od nas naporno radi da bi zaradio, uštedio, obezbjedio potrebna sredstva za život i uvećao svoju imovinu. Ako nešto od toga udjelimo kao sadaku siromašnima, koji oskudijevaju sa osnovnim životnim potrebama, ili prosjacima, koji nas ponizno zamole za pomoć, svjesni da oni nisu bili u stanju i nisu imali priliku raditi i zaraditi, možemo postići visok stepen časti. Allah, dželle šenuhu, u prijevodu značenja, kaže: ”i onima koji su Medinu za življenje izabrali i domom prave vjere još prije njih je učinili; oni vole one koji im se doseljavaju i u grudima svojim nikakvu tegobu, zato što im se daje, ne osjećaju, i više vole njima nego sebi, mada im je i samima potrebno. A oni koji se učuvaju lakomosti, oni će, sigurno, uspjeti.” (El-Hašr, 9.).
4. Biti velikodušan sa znanjem.
Ovaj stepen velikodušnosti je bolji od prethodnog. Znanje je dragocjenije od novca, jer se bogatstvo troši korištenjem, a znanje, suprotno tome, uvećava. Kad neko postavi pitanje, velikodušan odgovor na to pitanje je onaj koji je kompletan i sveobuhvatan. Nije velikodušnost dati minimum informacija o nekom pitanju, ako su mogućnosti veće od toga.
5 . Biti velikodušan sa svojim autoritetom i društevnim statusom.
To znači koristiti svoj utjecaj i poziciju u društvu kako bi pomogli drugima da ispune svoje potrebe.
6. Biti velikodušan s fizičkom snagom.
Poslanik Muhammed, sallallahu ‘alejhi ve sellem, je rekao : “Obaveza je dati sadaku na svaki zglob, u ljudskom tijelu, u svakom danu u kojem Sunce izlazi. Pravedno presuditi između dvoje ljudi je sadaka. Pomoći čovjeku da se popne na svoju jahalicu i dodati mu prtljag je sadaka. Ljubazna riječ je sadaka. Svaki korak prema džamiji je sadaka i uklanjanje prepreka s puta je sadaka. ” (Buharija, 2989. i Muslim, 1009.)
7. Biti velikodušan sa svojom časti.
To se postiže praštanjem onima koji su nas moralno, materijalno ili fizički povrijedili i netraženjem zadovoljštine. To je velikodušnost koja izvire iz dubine srca. Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, je jednom rekao : “Zar ne može niko od vas biti poput Abu Damdama? “Ashabi su pitali : “Ko je Abu Damdam , Allahov Poslaniče?” On je odgovorio: “To je čovjek koji, kada ustane ujutro, kaže :” O Allahu, ja predajem svoju čast i život Tebi?” Zbog toga, on ne uzvraća na zlo onome koji mu učini zlo, ne griješi prema onome ko je pogrješio prema njemu, niti udara udara onoga ko je njega udario. ” (Ebu Davud, 4887.).
8. Biti velikodušan pokazujući strpljenje u pogledu tuđih pogrešaka.
To donosi veću nagradu darovatelju od davanja novca. Samo najbolji i najjači ljudi su sposobni za to. Oni od nas koji nisu u stanju biti velikodušni s novcem, trebaju nastojati biti velikodušni na ovaj način, jer to daje svoje plodove kako na budućem tako i na ovom svijetu. Allah, dželle šenuhu, opisuje bogobojazne ljude kao one: “koji, i kad su u obilju i kad su u oskudici, udjeljuju, koji srdžbu savlađuju i ljudima praštaju – a Allah voli one koji dobra djela čine.” (Prijevod značenja, Alu ‘Imran, 134.). On također kaže: “A onome ko od odmazde odustane, biće mu to od grijeha iskupljenje.” (Prijevod značenja, El-Maide, 45.).
9. Biti velikodušan lijepim ponašanjem.
Druželjubivost i učtivost je vid humanosti, velikodušnosti i sadake. Oni koji su velikodušni na taj način mogu postići veću nagradu od onoga koji je proveo dan u postu i noćnom stajanju u molitvi. Prednosti dobrih manira su bezbrojne. Nitko od nas, pa ni oni najbogatiji, ne može dijeliti svoje bogatstvo sa svim ljudima, međutim, svi mi možemo podijeliti naše dobro ponašanje sa svima.
10 . Biti velikodušan nepokazivanjem želje za onim što drugi posjeduju.
To znači da ne gledamo čeznutljivo u tuđu imovinu i blagodati. ‘Abdullah b. Mubarak je rekao da je ova vrlina bolja od vrline trošenja bogatstva na Božijem putu.
Velikodušnost je jedna od Allahovih plemenitih osobina. Jedno od njegovih lijepih imena je El –Dževvad, Najvelikodušniji, Najdarežljiviji. Poslanik Muhammed, sallallahu ‘alejhi ve sellem, je rekao: “Allah je velikodušan i darežljiv, i On voli one koji su velikodušni i darežljivi. On voli lijepe manire i mrzi loše ponašanje.” (El-Hakim, 1/48.).
Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, nas je obavijestio da Allah, dželle šenuhu, rekao: “O robovi Moji! Kada bi se svi ljudi i džini, prve i potonje generacije, zajedno okupili na jednom mjestu, i tražili od Mene, a Ja svakom od njih dao ono što traži, to ne bi umanjilo u mom bogatstvu ni koliko umanji igla kada se zamoči u okean i izvadi iz njega.” (Muslim, 2577.).
Ibn Abbas, radijallahu ‘anhu, kaže: “Allahov Poslanik, sallallahu ‘aljehi ve sellem, je bio najdarežljiviji čovjek , a najdarežljiviji je bio u ramazanu kada mu je dolazio Džibril. On mu je dolazio svaku noć ramazana i preslušavao ga Kur'an. Allahov Poslanik bio je darežljiviji od blagog povjetarca koji je poslan s neba.” (Buharija, 6., Muslim, 2308.)
Safvan b. Umejje, radijallahu ‘anhu je, rekao: “Kunem se Allahom da mi je Allahov Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, dao sve što sam mu tražio, kada mi je bio najomraženiji čovjek na svijetu, i nije mi prestao davati, sve dok mi nije postao najdraži čovjek na svijetu.” (Muslim, 2313.). Poslanik, sallallahu ‘alejhi ve sellem, je dao Safvanu dolinu punu deva, našto je on rekao: “Svjedočim da je samo neko, ko ima poslaničko srce i dušu, spreman dati takav dar.”
Poslanikova Velikodušnost je bila isključivo za dobrobit islama i u Božije ime. On je, svojom velikdušnoću, tražio Božije zadovoljstvo. Ukazujući pažnju i ljubav siromašnima i potrebnima, trošeći svoj imetak na Božijem putu, htjeo je približiti i omiliti islam ljudima. Dok je kraljevima darivao najdragocjeniji imetak, on lično je živio iznimno siromašnim životom. Znala su proći po dva mjeseca a da se iz njegove kući ne vidi dim od ognjišta. Ponekad je morao vezati kamen oko struka za ublažavanje gladi koju je trpio, prenosi Saff.
Jednom mu se njegova kćerka Fatima požalila da joj je, zbog napornog posla, potreban sluga koji bi joj pomogao u kućanskim poslovima. On joj je savjetovao da pomoć traži u spominjanju Allaha, dželle šenuhu, prije odlaska na počinak a zatim rekao: “Neću vam dati slugu i zapostaviti ljude koji, gladni borave u džamiji, i kojima se od gladi prevrće želudac u stomaku.” (Ahmed, 596., 838.)
