Mehmed Alagić, legendarni ratnik i prvi poslijeratni gradonačelnik Sanskog Mosta, umro je ponižen i proganjan, u večernjim satima, 7. marta 2003. godine, u jednom sanskom ugostiteljskom objektu.
Tokom agresije na Bosnu i Hercegovinu bio je komandant Trećeg i Sedmog korpusa ARBiH. Ostat će upamćen po akcijama oslobađanja Vlašića, Kupresa, Donjeg Vakufa i svog rodnog Sanskog Mosta.
Uz generala Atifa Dudakovića, Mehmed Alagić je prvi koji je od jednoga Korpusa napravio zaokruženu cjelinu. Sedmi korpus, napravljen “od nade”.
Skupa sa nekoliko krajiških komandanata, Alagić je “pozajmio” nekoliko brigada iz vec postojećih Korpusa, i uz jezgro, 17. krajišku, oformio nekoliko novih. Korpus je ubrzo dobio naziv “krajiški”, mada u njemu Krajišnici, po broju, nisu dominirali. Ali, dominirala je ogromna želja Mehmeda Alagića i svih drugih Krajišnika da se krene prema Krajini.
Travnik nije bio mjesto iz kojeg se najbliže dolazi do Bosanske Krajine, ali je, po Alagićevoj logici, bilo baš najbliže preko Vlašića!
Borci Sedmog korpusa u sadejstvu sa jedinicama Trećeg i Prvog korpusa, te Gardijske brigade Armije RBiH, u veličanstvenoj operaciji Domet 1, oslobodili su najviši vrh Vlašića, radio-relejno čvorište na Paljeniku, visoku 1.933 metra, 23.marta 1995.godine, za koju su generali evropskih armija govorili da je neosvojiva.
Bila je to jedna od najpoznatijih i najznačajnijih pobjeda Armije RBiH, koja se i danas proučava na vojnim akademijama u svijetu.
Mehmed Alagić je vodio neprekidno borbe i sa Hrvatskim vijećem odbrane i četnicima i redao uspjeh za uspjehom. Oslobađajući mnoga sela i gradove u srednjoj Bosni dolazi do Sankog Mosta, gdje zajedno 5. i 7. Korpus ARBiH pod zapovjedništvom generala Atifa Dudakovića i Mehmeda Alagića, ulaze u Sanski Most u noći sa 9. na 10. oktobar 1995. godine.
General Alagić, uz generala Dudakovića, komandovao i jedinicima Armije RBiH koje su u ljeto 1995. godine stigle nadomak Banja Luke. Kasnije, saznao je da je zaustavljen diplomatskom interevencijom Sjedinjenih Američkih Država.
Poslije rata, na vlastiti zahtjev, biva penzionisan i prihvaća se dužnosti prvog poslijeratnog gradonačelnika općine Sanski Most. Sanski Most postaje utočište za sve prognane Bošnjake iz 51. opštine BiH.
Krajem jula 1999. godine odlukom tadašnjeg visokog predstavnika Carlosa Westendropa, smijenjen je sa mjesta načelnika Sanskog Mosta.
– Nije problem načelnik Alagić, nego general Alagić – kazao je tada.
Nakon što su ga 2. augusta 2001. godine uhapsili specijalci Federalnog MUP-a i sa čarapom na glavi doveli u Sarajevo, odakle je deportovan u Hag kazao je:
– Umrijet ću zbog ove čarape na glavi i lisica na rukama, neću zbog haške optužnice.
Optužen je za komandnu odgovornost za ratne zločine u srednjoj Bosni.
Iz Haga je pušten da se brani sa slobode, a tadašnjoj glavnoj haškoj tužiteljici Carli del Ponte je poručio da ga “ovdje više nikad neće vidjeti”. Nepune dvije godine kasnije prestalo je kucati njegovo srce.
Dženaza mu je klanjana u rodnim Fajtovcima pred oko 30.000 ljudi koji su došli iz cijele BiH. Ukopan je u mezarju Fajtovačke džamije.
Umjesto da, po običajima, pita vjernike da li mu “halale” tadašnji reis Mustafa Cerić kazao je: “Halališ li im”?
