26 godina tuge i bola je iza njega. Tuge i bola za stradalim sinom. Sinom na kojeg je iz godine u godinu sve ponosniji, i čijim se djelima diči.
"Tužan moram biti, ponosan više nego tužan i ako mi potekne suza, češće potekne zbog mog ponosa, od zadovoljstva što Srđo nije uludo poginuo“, rekao je Rade Aleksić, otac Srđana Aleksića.
Sjećanje na Srđana živi ne samo unutar njegove porodice, nego i porodice Alena Glavovića, čiji je život hrabri mladić spasio te '93. Posljednjih 26 godina na današnji datum isti osjećaj, osjećaj tuge, sjećanja i zahvalnosti i Srđanovoj hrabrosti koja mu je toga dana spasila život.
"Teško podnosim svake godine ovaj događaj. Teško je to, ne mogu ja to izraziti, to mene boli i bolit će me dok sam živ. Idem svake godine na njegov grob, to mi je i dužnost i sa svojom familijom. Teško mi je što u svom gradu nemam makar ulicu, ili nešto da se sjeća na taj događaj", istakao je Alen Glavović.
Živi i u srcima ljudi širom BiH, Srbije, Crne Gore i šire... Živi u ulicama širom regije koje nose njegovo ime i prolaznike podsjećaju na velikog čovjeka.
„Meni je drago, one i podsjećaju ljude u prolazu, kad čovjek ima život svoj i hoda i kad prođe tom ulicom podsjeti ga na Srđana i Srđanovo djelo", kazao je Rade Aleksić.
U rodnom Trebinju još nema svoju ulicu. Ukoliko bude odgovarajuće inicijative, moglo bi se desiti da pored Sportskog centra u Trebinju ime Srđana Aeksića dobije i fontana ili ulica - kažu lokalni zvaničnici.
"Ono što je sada činjenica da u Trebinju i nema naziva ulica i trgova koji evociraju uspomenu na neki događaj ili ličnost iz posljednjeg rata. Danas je dan kada se sjećamo Srđana Aleksića, ujedno ovaj dan može da bude dan za osjećanje na sve nevine ljude, znane i neznane heroje koji su stradali u vremenima velikih iskušenja“, komentarisao je Dragoslav Banjak, predsjednik Skupštine Grada Trebinja.
Iskušenja u kojima su mnogi gubili živote, Srđan je rizikujući svoj, spasio život prijatelja i preminuo u trebinjskoj bolnici na današnji dan 1993. godine od posljedica udaraca zadobijenih šest dana ranije od rezervista Vojske Republike Srpske. Posthumno mu je dodijeljena i Povelja Helsinškog komiteta za ljudska prava u Bosni i Hercegovini.
