U rubrici ''Heftičnjak'' analiziramo i komentarišemo ključni događaj u sedmici iza nas.
U Sarajevu je ponovo pijani vozač usmrtio nedužnu djevojku. Taj kabadahija ubio je Azru Spahić, a teško povrijedio njenu kolegicu nakon što je izgubio kontrolu nad vozilom, te pokupio djevojke koje su prelazile ulicu na pješačkom prelazu. Taj pijani ubica nema ni vozačku dozvolu, a u policijskoj evidenciji je evidentiran kao višestruki prekršitelj propisa u saobraćaju. Zove se Armin Berberović zvani Berba, a ubistvo je počinio vozeći Mercedes. Radi se osobi rođenoj 1996. godine, a kao što se navodi od prije je poznat sarajevskoj policiji: u prošlosti su mu više puta izdavani prekršajni nalozi, a protiv njega nisu podnošene krivične prijave. Imao je više od 2.000 KM neplaćenih kazni, a iz saobraćaja je isključivan više puta. Ono što posebno boli jeste da se ovakva ubistva na sarajevskim ulicama ponavljaju, kao i na ulicama drugih bh. gradova, a javnost je ogorčena što se tokom svih ovih godina. A ljudi su najviše ogorčeni na vladajuće političare, kako one bivše tako i one sadašnje, a posebno na NIP-ovog ministra MUP-a Admira Katicu koji guli već dva mandata... I nije samo Katica odgovoran. Čitav sistem je i u funkcionalnoj, ali i u moralnoj krizi. Da bi se to promijenilo, treba nam veliki zaokret.
Rahmetli Azra Spahić je naše čeljade, rođena Bišćanka, koje je radila kao doktorica u Sarajevu. I nije prvi put da neko krajiško dijete bude ubijeno bahatošću vozača – samo se treba sjetiti par godina unatrag kada je ubijena Edita Malkoč iz Bosanske Krupe. Tada su stradale kolegice sa Filozofskog fakulteta, nevine studentice, ali ni tada vlasti nisu naučile lekciju. Pijane kabadahije, koje vozaju skupa kola u alkoholiziranom stanju, ili pod uticajem narkotika, često i bez vozačke dozvole, praktično još od rata teroriziraju ljude po ulicama. Niko im nije stao u kraj, a na kraju kada i praktično počine ubistvo pomiluje ih često neko od političara. Sve je to jadno i ljudi su zgroženi. Nasilje na ulicama nervira građane, a vlast nema nikakav odgovor. Oni uglavnom guraju glave u pijesak i odgovornost prebacuju na nekog drugog, uz to, to sve bude obojeno i politikom, što je ogavno.
Zna se šta odgovorni političari čine u ovakvim ekstremnim situacijama: ministri odgovorni za ova pitanja moraju ponuditi ostavke, bez obzira što nisu lično odgovorni. Ali ostavka je moralno pitanje u ovakvim slučajevima i ima simbolički karakter suosjećanja i empatije. Vlasti kao mjere najavljuju veći broj kamera, dodatno ograničenje brzine i druge tehničke stvari, što može biti samo mali dio poboljšanja. Puno veći problem postoji u našem društvu, u kojem je ponašanje poput ovog Berberovićevog stvar nekakvog jalijaškog stava koji je prihvaćen u društvu. Boriti se protiv takvog primitivizma puno je veći izazov sa kojim se u koštac mora uhvatiti kompletno društvo. Nije dovoljno samo raditi tehničke stvari, niti zakonske, već je potrebno potpuno okrenuti vrijednosti u društvu, raditi na obrazovanju i školovanju. Ljudi poput Berberovića su obične ubice na cesti, kabadahije koje zaslužuju prezir. Društvo ih treba strogo kazniti i pokazati da je neprihvatljivo biti iznad zakona i principa normalnog življenja. Dosta je bilo kabadahija koje ubijaju našu djecu...
