Dok corona virus osvaja svijet, pitanje na koje nadležne zdravstvene institucije i ustanove u Bosni i Hercegovini ni danas nemaju odgovor jeste – gdje će biti izolirani prvi oboljeli u BiH, kada virus stigne i do nas, što je realna pretpostavka? Drugo pitanje, na koje pojedini mediji pokušavaju izbjeći direktan odgovor, jeste – zašto BiH danas nema izolatorij za oboljele od smrtonosnih zaraznih bolesti, ako je koncem 2015. godine izolatorij postojao u krugu Kliničkog centra u Sarajevu? Odgovor na ovo pitanje je prosta činjenica – BiH nema izolatorij jer je još aktuelna direktorica KCUS-a prof.dr. Sebija Izetbegović zgradu opremljenu u tu svrhu dolaskom na Koševo preuredila u svoj luksuzni kabinet! Ovo je samo jedna od odluka, koja pored kriminogene pozadine tog građevinskog posla, odaje svu bahatost, stručnu „kratkovidost“ prof.dr. Izetbegović i njeno opće poznato ignoriranje zdravstvenih potreba građana. No, šta ćemo sad?!

KS nema odgovarajući prostor

U srijedu se broj preminulih od corona virusa (službenog naziva Covid-19) već bio popeo na preko 1.200 te više od 45.000 oboljelih. Oni su, osim u Kini, evidentirani i na tridesetak tačaka u svijetu te na jednom nesretnom kruzeru. Dakle, zaraza se širi. Zasad još ni jedan slučaj nije zabilježen u Bosni i Hercegovini što je čista sreća, obzirom na stotine kineskih turista koji svakodnevno prolaze kroz BiH, a nikako rezultat organizirane i efikasne prevencije nadležnih ustanova. Ovih dana slušamo apstraktne stavove odgovornih iz domova zdravlja, sarajevske Opće bolnice i KCUS-a o tome kako „prate situaciju i u stalnom su kontaktu“ itd. Jedina pozitivna okolnost jeste da je biohemijski laboratorij KCUS-a spreman i sposoban uraditi kvalitetnu i brzu analizu uzoraka indiciranih pacijenata i utvrditi da li se radi o zarazi virusom Covid-19. Ali, za sljedeći korak, gdje sa pacijentom i kako spriječiti širenje, medicinski autoriteti i vlast nema rješenja. Da stvar bude ozbiljnija, nemaju niti ideju gdje organizirati izolatorij, a neke ideje su van pameti.

Prof.dr. Izetbegović je ovakve stvari inače lomi preko koljena, ali sad ima posla sa međunarodnim zdravstvenim propisima kojima se baš i ne može izrugivati kao domaćoj legislativi. A (nadolazeća) situacija nije ni malo bezazlena.

„Klinički centar Univerziteta Sarajevo, kao ni ostale zdravstvene ustanove u Kantonu Sarajevo, ne posjeduje odgovarajući prostor koji bi ispunio uslove za prihvat i tretman pacijenata sasumnjom na corona virusnu infekciju“, tvrdi doc.dr. Rusmir Baljić, šef Klinike za infektivne bolesti KCUS-a i objašnjava dodatni problem. „Pacijenti zaraženi corona virusom ne mogu biti smještati u ustanove u kojima su hospitalizirani pacijenti sa drugim dijagnozama, jer bi to direktno ugrozilo njihovo zdravlje i život. Pacijenti sa sumnjom ili potvrdom infekcije korona virusom zahtijevaju odvojene ustanove. To podrazumijeva odvojene čekaonice, posebne jednokrevetne sobe sa negativnim tlakom, i visok stepen zaštite medicinskog osoblja, kaže dr. Baljić.“

Alibi za devastaciju izolatorija

Potvrdivši ovim da za buduće pacijente s ovom dijagnozom nema mjesta na Klinici za infektivne bolesti dr. Baljić je ostavio otvorenim pitanje izolatorija. Kako se epidemija širila, u menadžmentu KCUS-a, prvenstveno generalna direktorica, shvatali su da bi im se prethodna devastacija gotovog izolatorija u koševskom kompleksu mogla razbiti o glavu pa su počeli tražiti alternativno rješenje. Formiran je i Krizni štab KS za praćenje širenja epidemije. Početkom februara počelo se kalkulirati sa lokacijama.

“Prijedlog je da se izolatorij formira u krugu Opće bolnice ‘Prim.dr Abdulah Nakaš’, a kao alternativni prijedlog je izgradnja privremenog objekta u krugu Kasarne Rajlovac”, izjavio je za medije tada dr. Rusmir Baljić. No, u međuvremenu je postalo jasno da bh. vlasti nisu u stanju preurediti jedan od objekata u Rajlovcu tako brzo kao što su Kinezi izgradili čitavu bolnicu za sedmicu. Nadalje, upitno je pozicioniranje izolatorija u krug kasarne gdje boravi nekoliko stotina vojnika. Drugi prijedlog, objekat uz Opću bolnicu s tog aspekta još je gori jer se nalazi u centru grada, ali i iz niza drugih razloga.

FOTO: Izetbegović (Hayat.ba)

Na kolegiju direktora disciplina KCUS-a 31. januara zaključeno je da „izolatorij treba biti udaljen od naseljenih područja.“ To nije tačno. U stručnom smislu izolatorij uopće ne mora biti „bogu iza nogu“. Oboljeli od ovog virusa nisu gubavci koje treba iskrcati na udaljeni otok. Ovdje se javnosti plasira kvazi-medicinski argument da izolatorij svakako ne bi trebao biti u krugu KCUS-a pa se sugreira da onda i nije velika šteta što je prof.dr. Izetbegović 2016. godine razvalila nov i gotovo završen izolatorij radi lične komocije.

Efikasna izolacija oboljelih, prema mišljenju stručnjaka koje smo konsultirali, postiže se epidemiološko-medicinskim mjerama, zaštitom i pravilima ponašanja oboljelih i medicinskog osoblja, a ne njihovim udaljavanjem od najvećeg medicinskog centra.

Štićenike iz Doma „Nahorevo“ u Jagomir…!?

Osim kao alibi za pomenutu devastaciju, ovaj podvaljeni princip trebao je poslužiti i kao argument za jednu nakanu menadžmenta KCUS-a, pažljivo sakrivenu od javnosti. Naime, tražeći alternativnu lokaciju za izolatorij prof.dr. Izetbegović razmatrala je mogućnost da iz Doma „Nahorevo“ iseli štićenike ove Kantonalne javne ustanove za socijalno zdravstveno zbrinjavanje osoba sa invaliditetom (!) i da ih premjesti u objekte Psihijatrijske bolnice „Jagomir“ !!! A da u Nahorevu organizira izolatorij.

U ovoj opciji ima niz etičkih i formalno-pravnih nedostataka. Od zanemarivanja rješenja šta sa eventualno izmještenim štićenicima i pitanja da li im je mjesto u Jagomiru pa do pravnog statusa ove ustanove koja plaća 600.000 KM godišnje za korištenje ovog vrlo oronulog objekta u vlasništvu KCUS-a. Tako je (ako je) ova opcija otpala i prije nego je ušla u ozbiljnu proceduru. Pa čak i da se realizira, ubrzo bi se uvidjela nefunkcionalnost izolatorija udaljenog od dijagnostičkog laboratorija i medicinskog osoblja.

Kako je rečeno, sve ove alternativne opcije, zapravo bi trebale biti dimna zavjesa za organizacijski promašaj generalne direktorice koja je 2016. godine odlučila da KCUS-u ne treba izolatorij. Ovo je već više puta ispričana priča, ali na koju nikad nije reagirala niti jedna institucija za provođenje zakona.

Bačeno preko 280.000 KM investicije

Dakle, još 2014. godine u vrijeme epidemije ebole na KCUS-u su pokrenute aktivnosti da se izgradi izolatorij po međunarodnim zdravstvenim standardima. Vlada FBiH je izdvojila oko 280.000 KM, a dio opreme je doniran iz inozemstva. Izabran je i objekat na idealnoj lokaciji – Dnevna bolnica Psihijatrijske klinike, zgrada na rubu bolničkog kruga, ali blizu Infektivne klinike koja bi davala stručni suport pacijentima. U vrijeme mandata generalnog direktora Damira Aganovića urađen je najveći dio posla na opremanju. Danas prof.dr. Aganović za medije iznosi: „Izgradnja izolatorija na KCUS-u bila u poodmakloj fazi 2014. godine kada sam bio na čelu te zdravstvene ustanove, ali nisam bio u prilici znati za dalju sudbinu tog projekta nakon razrješenja sa dužnosti.“

Dokle je u opremanju izolatorija stigao njegov nasljednik prof.dr. Rusmir Mesihović od njega se nije moglo saznati. Naime, Mesihović je na Koševu stolovao samo godinu dana da bi mu mandat naprasno bio prekinut fermanom iz „sultanata“ u Ul. Mehmeda Spahe 14. Danas, dok u predsoblju Vlade KS cupka čekajući da sjedne u ministarsku fotelju kao kadar DF-a i „koalicije petak 13.“, on se očigledno ustručava reći šta je on napravio u izolatoriju, a da ne bi morao odgovarati na naredno pitanje – ko je to sve razvalio nakon njega.

Okolnosti svega toga sasvim su poznate tako da se izostankom i njegovog, i zvaničnog odgovora press službe KCUS-a (koja i inače ignorira upite redakcija) o sadašnjem statusu i namjeni tog objekta ne može ništa prikriti. Priča o uništenom izolatoriju bit će i jedna od tačaka tematske sjednice o stanju na KCUS-u u Zastupničkom domu Parlamenta FBiH koja će se ipak održati! Ta tema će se raščistiti i uzaludni su pokušaji aktulenih šefova nekih klinika da minimiziraju dimenzije destrukcije, kako to ovih dana čini doc.dr. Baljić tvrdeći da „…osim nabavke zaštitne opreme i jednog respiratora, koji su i danas u vlasništvu Klinike za infektivne bolesti, te projekata za adaptaciju prostora…, dalji konkretni koraci nisu poduzimani“.

Naravno da su poduzimani, BiH je na KCUS-u 2015. godine imala objekat dvojne namjene – spreman izolatorij, koji je u periodima bez epidemija mogao i dalje služiti kao dnevna bolnica.

Tajna investicija

Nemedicinski aspekt devastacije izolatorija je pravne prirode. Svjedoci tvrde da su tada počupane sve instalacije projektirane za specifične potrebe izolatorija i instalirane nove, prilagođene potrebama kabineta generalne direktorice. I renoviranje je zakonski upitno. Zna se da su radovi bili povjereni firmi arhitekte i prijatelja obitelji Izetbegović, a opremanje skupocjenim namještajem obavio je omiljeni dobavljač Sebije Izetbegović. Međutim, u Izvještaju KCUS-a o poslovanju o tome nema ni slova, a u dokumentaciji ni traga da su ovi poslovi prošli zakonsku proceduru. Taj domen istraživanja ćemo ostaviti nadležnim organima.

Ovo je samo jedan u nizu sumnjivih poslova i tenderskih namještaljki zbog kojih je u Izvještaju Transparency Internationala BiH za 2019. godinu navedeno da je „zdravstveni sistem u zemlji i dalje opterećen korupcijom, gdje prednjači korupcija u javnim nabavkama.“

A što se tiče corona virusa i neizvjesnog odgovora struke ako (ili kad) epidemija zahvati BiH, pa se zbog improvizacija koje su u toku nekontrolirano proširi, jedan od glavnih uzroka bit će odluka generalne direktorice da nam je potrebniji njen skupocjeni kabinet opremljen u malograđansko-skorojevićkom stilu, nego izolatorij za suzbijanje smrtonosne zaraze.

(TBT, Istraživački tim)