Dr. Elmir Šator, poznati mostarski neuropsihijatar i specijalista socijalne medicine, govoreći o ovoj temi, kaže kako gotovo uvijek u pozadini stoje socioekonomski razlozi i neko genetsko opterećenje.
Socijalna situacija u značajnoj mjeri diktira takve slučajeve, jer često se ljudi nađu u beznađu. Moja iskustva govore da ljudi sve češće žive preko granica svojih mogućnosti i zadužuju se, a onda kao posljedica toga često dolazi do suicida. Također, među razlozima mogu biti i sve češće bračne krize, jer divorcijalitet ima, zaista, visoku stopu i vrlo često nesretna osoba u toj priči počini samoubistvo, a nerijetko i ubistvo i samoubistvo. Dakle, glavni element je jednim dijelim naslijeđe, a drugim socijalni momenti, što se najčešće ispoljava depresivnom simptomatologijom.
Takva bolest može trajati kraće vrijeme, ali ne kraće od godinu, a može i više godina prije nego što dođe do te faze, jer odluka o samoubistvu se ne donosi preko noći – objašnjava za Avaz dr. Šator.
Nekada je, ističe, vrlo teško dokučiti prave razloge, a, uz socijalne momente, nerijetko su okidači emocije izazvane gubitkom prisnih veza ili smrću bliskih osoba, a postoje i osobe, kako kaže, koje su toliko introvertne da jedno rade, a drugačije se ponašaju.
Postoji nešto što mi zovemo tendenca ka samoubistvu, pa razmišljanje o njemu, što dovodi do stvaranja planova i, na kraju, realizacije, odnosno izvršenja samog čina, kao posljednje faze – govori on.
Njegova iskustva, također, pokazuju da su u većini slučajeva počinioci muškarci, a to potvrđuju i zvanične statistike.
Muškarci rjeđe prijete time, ali, nažalost, češće to izvršavaju, a žene uvijek prijete, a rjeđe to čine. Kod žena se radi o fenomenu poznatom kao „apel za pomoć“ – kaže dr. Šator.
Prema spolnoj strukturi, od 110 slučajeva, samoubistvo je počinilo 86 muškaraca i 24 žena. Najveći broj samoubistava zabilježen je u Kantonu Sarajevo – 26, potom u Tuzlanskom kantonu – 24, dok je u Zeničko-dobojskom za broj manje.
U ostalim kantonima je manje od 10 slučajeva, a najmanje ih je u Bosansko-podrinjskom i Posavskom kantonu, po jedno.
Po načinu izvršenja, najviše ih je počinjeno vješanjem, a potom hicem iz vatrenog oružja.
