Iako je ekshumacija sve manje, ovaj proces traje. Prethodni mjesec u Bratuncu su pronađeni posmrtni ostaci jedne osobe. Prije toga, početkom novembra su pronađeni i posmrtni ostaci najmanje šest osoba u Novom Goraždu. Ovu temu posljednjih dana istraživala je tuzlanska ekipa Federalne televizije. A upravo je u ovom gradu najveći centar za identifikaciju posmrtnih ostataka.
Bol i nadanja. Tako najbolje možemo opisati život porodica ubijenih žrtava rata i genocida. Iako su prošle skoro tri decenije od najbolnijih rana u historiji naše države, mnoge žrtve još nemaju ni svoj mezar jer njihovi posmrtni ostaci još nisu pronađeni.
Vasviji Kadić su u genocidu ubijena tri brata i otac. Više od 15 godina trajala je agonija traženja njihovih posmrtnih ostataka, prisjeća se. Tokom svake ekshumacije nadala se da je bar nešto pronađeno, a kako su godine prolazile, djelovalo je kao da neće uspjeti. Na kraju je pronađeno tek nekoliko kostiju i to u različitim masovnim grobnicama.
„Naše su prekopavali, prenosili iz grobnice u grobnicu, moj nijedan brat ni otac nisu kompletirani. Najmlađi brat Ismet ukopan je samo s tri kosti“, priča Vasvija.
Vasvijinu bol dijeli još na hiljade porodica ubijenih žrtava. Mnogi od njih nisu dočekali da pronađu niti jednu kost, a mnogi tragaju i danas. Prema dostupnim podacima, u Bosni i Hercegovini se traga za još 7.608 nestalih osoba. Prepreku u pronalasku predstavlja nedostatak tačnih informacija o mogućim lokacijama masovnih grobnica.
„Od deset ekshumacija koje izvršimo, jedna ili dvije budu uspješne, dok ostale ne pokažu rezultat, i to je najveći izazov s kojim se trenutno suočavamo“, ističe Emza Fazlić, glasnogovornica Instituta za nestale Bosne i Hercegovine.
Do sada je indentifikovano više od 25.000 žrtava proteklog rata, a u mrtvačnicama širom države se nalaze posmrtni ostaci skoro tri hiljade identifikovanih te oko 1.600 onih čija identifikacija je neuspješna. Moguć razlog je taj što su u ratu ubijane kompletne porodice te više nema živih srodnika čija analiza krvi bi potvrdila identitet.
„Imali smo slučajeve gdje su nestala trojica, četverica ili čak peterica braće, i dobijemo rezultat za jedno ime, ne znamo o kojem bratu se još uvijek radi“, navodi Senad Hasanbegović, saradnik za procese identifikacije nestalih, Komorativni centar Tuzla.
„Sva ta tijela se čuvaju kod nas i više puta su uzimani DNK uzorci koji se, nažalost, nisu podudarali s krvlju srodnika i nije u potpunosti mogla da se izvrši njihova identifikacija“, kaže Kenan Karavdić, pomoćnik direktora JKP Gradska groblja Visoko.
Procesi čuvanja i identifikacije posmrtnih ostataka nisu nimalo jednostavni. Čuva ih se u posebnim halama pod prilagođenim uslovima. Mora se paziti na svaki detalj, što zahtijeva vrijeme i posvećenost.
„Kada se završi ekshumacija, posmrtni ostaci se dovuku ovdje, posebno se pripremaju, peru se kosti, garderoba se pere, priprema da bi doktor mogao izvršiti svoju sudsko-medicinsku ekspertizu“, objašnjava Senad Bešlagić, saradnik za procese identifikacije nestalih ‘92-‘95, Komemorativni centar Tuzla.
„Koštani uzorak se šalje na DNK analizu koju radi Međunarodna komisija za nestale osobe u Hagu, a oni nama šalju izvještaj ukoliko dođe do podudaranja tog uzorka koji se izuzme sa uzorkom krvi porodica nestalih osoba“, dodaje Emza Fazlić, glasnogovornica Instituta za nestale Bosne i Hercegovine.
Ukoliko dođe do poklapanja DNK, obavještava se porodicu te se dogovara ukop. Dugotrajni i mukotrpni su ovo procesi koji zahtijevaju i velika finansijska sredstva, a nekada zna proći i cijela godina bez ijedne uspješne ekshumacije. Ipak, apel svim građanima koji znaju gdje bi se mogla nalaziti masovna grobnica, a sve s ciljem da bar ne umre nada da će sve žrtve pronaći svoj smiraj.
A lični predmeti i posmrtni ostaci žrtava genocida koji ne mogu biti identifikovani uskoro će trajno biti smješteni u depou Memorijalnog centra Srebrenica koji je u izgradnji. Bar na taj način će porodice koje još tragaju za nestalima pronaći smiraj znajući da su njihovi najmiliji tamo gdje pripadaju.
