Nada se da će master rad završiti do maja sljedeće godine i da će ostati kao zaposlena na fakultetu. Stipendista Fondacije “Dr Milan Jelić”, kao jedan od uspješnih studenata, koja sada boravi u Banjaluci, na početku studija nije planirala da ima sjajan prosjek ocjena, prenosi Fokus.ba.
“U suštini ja to nisam planirala, kada sam tek došla ovdje bila odvojena od porodice i to mi je bio najveći motiv da opravdam njihova očekivanja i što više radim na sebi”, navela je u razgovoru za Anadolu Agency (AA) Dajana Papaz.
Roditeljsko žrtvovanje bio joj je najveći motiv da bude što bolji student, a vremenom kada je uvidjela da je moguće imati dobar prosjek ocjena motivacija joj je postala još veća.
“Roditeljska podrška mislim da je najbitnija, bilo šta što sam izabrala, oni su podržavali. Nikada nisu pitali zašto, kako, jer su vjerovali u mene i sada eto nadam se da ću im vratiti jednog dana, makar ovako – što mogu da budu ponosni, nadam se”, kazala je Papaz.
ARHITEKTURA PRUŽA MNOGO
U prethodnim godinama učestvovala je na nizu konkursa za arhitektonske projekte odnosno idejna rješenja za studente gdje je osvajala prve nagrade. Na Međunardonom salonu urbanizma koji se održava u Srbiji na 25. izdanju osvojila je nagradu za najbolji studentski rad, a na 26. je izložen. Na 27. izdanju u Rumi jedan njen rad je također izložen, a drugi je nagrađen prvom nagradom u kategoriji studentskih radova.
Tokom studija, iako je za oblast koju je izabrala potrebno mnogo materijala, uspijevala je, pošto je bila smještena u domu, da se finansira od stipendije koju je primala.
“Kao student možete da radite, da zarađujete novac. Meni je bilo u glavi zašto da radim pored što studiram, kada mogu samo malo jače pritisnuti na fakultetu da bi mogla da ostvarim pravo na stipendiju. To mi je bio cilj i tako je ispalo na kraju. Mislim da je to najbolji način da se zarađuje dok se studira”, kaže Papaz.
Srećna je što joj arhitektura pruža mnogo izbora od grafičkog dizajna do velikih arhitektonskih projekata.
“Dosta je mješovito i to je ono što je mene privuklo. Dosta sam bila svestrana i u srednjoj i osnovnoj školi, sve sam htjela da spojim i nisam to nikako uspjela i shvatila sam da je arhitektura kompaktna nauka koja sve to izučava jer da bih projekotvala bolnicu moram da znam neke stvari u vezi medicine, zbog čega imamo opreacionu salu, predprostor i tako dalje. Što se mene tiče generalno istraživački rad mi je jako privlačan”, kazala je Dajana Papaz.
Savremeno doba i u ovoj oblasti otvorilo je brojne mogućnosti od 3D vizualizacije, raznih softvera, veza programiranja i arhitekture, a Dajani je zanimljivo i projektovanje, koje dolazi u skladu sa tim.
“Najviše bih se sada voljela bazirati na istraživanje i doprinos možda i sada i u budućnosti nekom razvoju svijesti o ovome čime se bavimo, privlačenju ljudi na način razmišljanja o dubini, a ne samo kada investitor kaže ja hoću kuću takvu i takvu da je to njemu pravim nego da se razvije svijest šta je to arhitektura i zbog čega postoji”, rekla je Papaz.
O svojim idejama koje su dočekale realizaciju, kaže da to nikada nije onako kako su oni zamislili, ali da se treba zadovoljiti početnim koracima razvoja ideje na taj način. Nada se da će joj veći projekti pružiti i značajniju satisfakciju, jer ovaj dio posla smatra motivacionim.
“Kada vidite nešto što je ostvareno to vas navodi da još bolje i jače radite idući put”, ističe Papaz.
OSTATI U BIH
Govoreći o arhitekturi kod nas i u svijetu rekla je da razvijenije zemlje imaju razvijeniju svijest, a ono što se tamo negdje gradi ima više veze sa kontekstom u kome se gradi. Prema njenim riječima kod nas je problem nelegalna gradnja, a smatra i da bi više računa trebalo da vodimo o istorijskom naslijeđu. U većim sredinama primjetni su pozitivni pomaci, a mnogo mogu da promjene manje strukture u prostoru koje će vremenom da izrastu u nešto veće.
“Nije nama svima za cilj da napravimo na primjer veliki tržni centar i kažemo evo napravili smo nešto od arhitekture, nego se nekad može i tim manjim intervencijama, manjim akcijama, rekonstrukcijama desiti nešto da stvarno ljudi posmisle pa možemo nešto uraditi dobro za našu sredinu”, rekla je Papaz.
Iako je nekada imala ambiciju da ide u inostranstvo, shvatila je da će radije ostati u Bosni i Hercegovini.
“Shvatila sam stvarno da imamo bogatstvo koje nas okružuje i da našim radom najprije i podrškom, ne samo državnih institucija, nego i ljudi oko sebe možemo da postignemo nešto”, smatra Dajana.
Zahvalna je na podršci koju je imala do sada, jer bez toga kaže ne bi bila gdje jeste.
“Ja sam za ostajanje i voljela bih, ako ne sad, da u budućnosti doprinesem nekome da isto tako razmišlja, zato mi je pedagoški rad i ostanak na fakultetu od ključne važnosti, da nekome otvorim oči, kao što je meni neko nekad otvorio, da im pokažem na koji način sam ja vidjela ovo sve što me okružuje i na koji način sam učila i kako postmaram svoju okolinu i sredinu”, kaže Papaz.
Sadašnjim i budućim studentima poručila je da su rad i istrajnost ključni za uspjeh.
“Mislim da ništa ne dolazi samo i da će se trud uvijek isplatiti. Možda to u prvoj sekundi kada se krene raditi, kad nešto bude teško, i kada pomislimo da odustanemo nije toliko vidljivo šta će poslije da bude, ali nakon par godina, ja sam se probudila nakon pet godina i vidjela šta sam postigla, a nisam o tome razmišljala, nisam se tjerala ni na šta nego je spontano dolazilo. Ciljevi, motiv i trud, mislim da ništa drugo ne može da donese uspjeh kao to”, rekla je Dajana i dodala da iako je relativno govoriti o uspjehu jer ne zna šta je čeka u budućnosti, vjeruje da je neće iznevjeriti činjenica da se svaki dan trudi biti što bolja.
