Pitanja:
Da li se molitva može smatrati ,,razgovorom sa Bogom‘‘ i zašto?
Da li molitva ima smisla danas,dobu brzog tehnološkog napretka u kojem živimo?
Metaetičko i filozofsko ishodište islamske molitve – da li postoji?
Uvod u definatornu dimenziju molitve
Molitva je svijesna, duševno-duhovna aktivnost svakog ljudskog bića koje teži povezati se sa Bogom,božansvom ili višim silama u koje on vjeruje da mu utječu na život. Dakako, molitva je isključivo vjersko-religijozna aktivnost jer bez vjere u više sile ili Boga je nemoguće pojimati molitvu na pravi način. Svaka religija kao sistem vjere, vjerovanja, normi etičko-moralnoga ponašanja ima molitvu u žiži, centru svoga sistema.
Od šamanski religija u Afici, pa sve do monoteističkih sistema religija,molitva ima poseban značaj koji se ogleda u ponavljanju riječi koje se smatraju svetima, sakralnoga su karaktera i najčešće se tiho ponavljaju i tako dozivaju Više sile da se obrate čovjeku koji najčešće nešto traži kroz ritual molitve. Molitva ima za cilj da ublaži razorne moći viših sila,da se odobrovolje i smiluju čovjeku u nevolji. Priroda i karakter molitvih unutar mnogih religija su jako različiti.Postoje molitve koje se izvode za neke značajne svečanosti, datume, ili događaje vezane za ljudski život, ali postoje molitve koje se izvode stalno ali samo u određenoj ustanovi koja se smatra svetom.
Takve ustanove su hramovi, sinagoge, crkve, džamije te njihova osnovna uloga je biti mjestom gdje molitva se obavlja.
Antropološka dimenzija molitve
Značajno je reći da samo ljudsko biće ima u svom repertoaru molitvu jer samo je njemu darovana molitva kao čin koji vode slabašnoga čovjeka ka višim silama,božansvima, Bogu. Antropološka dimenzija se ogleda u smislu koji je dala molitva kao čin sakralne i duhovne snage čovječanstva.Ona je pokretala velike seobe naroda,seobe koje su imale za cilj da se čovjek žrtvuje i da napusti svoj životni komfor za radi zadovoljstva viših sila, Boga i sl.Pitanje koje seže od praskozorja čovječanstva u Africi prije oko 100.000 god., a glasi:Da li čovjek ima potrebu za višim silama,Bogom i sl.
Potrebu za vjerom, vjerovanjem?
Vjera je bila pokazatelj duhovne i duševne slabosti čovjeka koji osjeća da postoji viši red u kosmosu, prirodi koja ga okružuje a taj red se zasniva na jako intelignetnom planu organizacije sklada i harmonije koji vlada u svepostojećem kosmosu. Vjera ne religija, je dala čovjeku dimenziju svetosti i uzdigla ga iznad ostalog biološkog, živoga, ali i neživoga u prirodi. Cetralni dio vjere je potreba za molitvom. Kroz nekoliko podnaslova će se pokušati eksplikovati različite dimenzije molitve i značaja koji ona daje u ljudskom životu. Ovdje se pokušalo steći jasnost antropološke dimenzije koju molitva ima u sebi.
Medicinska dimenzija molitve
Dimenzija koja se najočitije manifestira kroz molivu jeste medicinska. Ona može biti objašnjena kao djelovanje molitve na cijeli tjelesni sistem čovjeka, dakako, ne zanemarujući ni duševni dio čovjeka. Zdravlje čovjeka je jako krhko pa s tim na umu čovjek je uvijek tragao za lijekom, a najsnažniji lijek jeste molitva. Međutim, ovo ne isključuje da se čovjek obrati ljekarima ukoliko ima fiziološke simptome koji mogu ukazivati na tjelesnu bolest čovjeka, ali medicina nikada nije mogla razumjeti neke duševne i duhovne koristi koje pruža molitva. Postoje u vezi medicinske dimenzije molitve neke nove manifestacije a ogledaju se u različitim tipovima koje može da poprimi molitva. U vezi s tim potrebno je uvesti neke nove pojmove u sljedećem poglavlju koji će pokušati rasvjetliti molitvu kroz nauku.
Naučna prizma molitve
Naučna prizma molitve kao teološko-religijskog fenomena obuhvata nov pogled na molitvu i to kroz nove naučne discipline koje su se pojavile u prošlom desetljeću 21. stoljeća. Nove naučne discipline koje su uzele vjeru kao polaznu tačku za istraživanja jesu:
1. Neuroteologija,
2. Neuroetika.
Neuroteologija je naučna disciplina koja spaja neurologiju,medicinsku disciplinu koja se bavi istraživanjem mozga i neurotransmiterskog sistema, i teologiju koja istražuje religijske fenomene pokušavajući ih dokazati.Neuroteologija pokušava objektivno i egzaktno dokazati kako djeluje vjera i molitva na ljudski mozak i kako svijest o Bogu, bogovima, višim silama djeluje na ljudski život. Nova otkrića koja je objelodanila ova naučna disciplina ukazuju na posebne centre u ljudskog mozgu koji pokazuju veću neurotransmitersku aktivnost tijekom molitve, te na osnovu tih novih otkrića postavlje se pitanje da li je čovjek osmislio, ili izmislio Boga, i više sile,ili su one prisutne u čovjeku tokom molitve koju obavlja vjernik.
Neuroetika je naučna disciplina koja spaja neurologiju,i etiku,filozofsku disciplinu koja se bavi filozofskim istraživanjem morala,kao specifičnog ljudskog fenomena koji čovjeka upravlja kao pozitivnom ponašanju u životu. Neuroetika pokušava dokazati kako moralno ponašanje djeluje na ljudski mozak, i kako hemijski, i fiziološki fluidi stvaraju u ljudskom mozgu ,,moralnu svijest o dobru‘‘.
Metaetička dimenzija islamske molitve-namaza
Islamska molitva-namaz je specifična vjerska, duhovna, tjelesna aktivnost te dakako, obveza upućena Bogu,Jednom,Jedinom Bogu koja ima niz različitosti spram molitvih iz sličnih religijskih sistema. Dakle, imamo unutar islama namaz, dovu, zikr a sve navedeno se može smatrati molitvom što i jesu.
U drugim religijama i vjerskim tradicijama ono što je u islamu zikr to je za njih molitva. U islamu namaz jeste stroga vjerska dužnost koja manifestira zrelost vjernika da prihvati Uzvišenog Allaha dž.š. kao svoga Gospodara i da mu se klanja.
Namaz se sastoji iz niza fizičkih pokreta koji svaki za sebe nosi jednu univerzalnu poruku ali i simbol koji ima specifično značenje. Namaz unutar islama je neusporediv sa molitvama iz drugih religija jer nosi posebnu metafizičku dimenziju koju nema niti jedna druga religija. Ta metafizička dimenzija se ogleda u metaetičkom ishodištem moralnih normi kojima se vode vjernici jer ono je zasnovano u Božanskom nadahnutom stvaranju čovjeka kao Halife na Zemlji. Namaz unutar svoje strukture posjeduje i zikr, i dovu, meditaciju,kontemplaciju uz naravno fizičke pokrete koji nadograđuju metafizički smisao namaza.
Psihološki i sociološki značaj namaza
-Psihološki značaj namaza se manifestuje kao smiraj,smirenje mentalnog sklopa te dakako duše koja je zarobljena u tamnici gijeha pa se nada Božjoj Milosti.
-Sociološki značaj se može vidjeti u džemmatu,i zajedništvu vjernika koji kroz zajednički namaza pokušavaju steći Božju naklonost i oprost te povezivanju i uvezivanju svojih duša u Krilu Voljenog Gospodara.
Kur‘anski ajeti o namazu
Sljedeći ajeti koji govore o namazu imaju posebnu poruku:
“Džine i ljude sam stvorio samo zato da Mi se klanjaju.” (Ez-Zarijat, 56.)
“Ja sam, uistinu, Allah, drugog boga, osim Mene, nema; zato se samo Meni klanjaj i namaz obavljaj – da bih ti uvijek na umu bio!” (Ta ha, 14.)
“O vjernici, namaz obavljajte i Gospodaru svome se klanjajte, i dobra djela činite da biste postigli ono što želite” (El-Hadždž, 77.)
“Elif Lam Mim. Ova Knjiga, u koju nema nikakve sumnje, uputstvo je svima onima koji se budu Allaha bojali; onima koji u nevidljivi svijet budu vjerovali i namaz obavljali i udjeljivali dio od onoga što im Mi budemo davali.” (El-Bekare, 1-3.)
“Kazuj Knjigu koja ti se objavljuje i obavljaj namaz, namaz, zaista, odvraća od razvrata i od svega što je ružno; obavljanje namaza je najveća poslušnost! – A Allah zna šta radite.” (El-Ankabut, 45.)
“A vi namaz obavljajte i zekat dajite i Poslaniku poslušni budite da bi vam se ukazala milost.” (En-Nur, 56.)
Namaz kroz prizmu hadisa
Poslanikovi s.a.w.s. hadisi o namazu:
,,Namaz je stub vjere.‘‘
“Između čovjeka i između idolopoklonstva i nevjerstva, stoji ostavljanje namaza.“
“Glava je islam a namaz je stub.” (Tirmizi)
“Prvo za što će čovjek polagati račun na Sudnjem danu je namaz. Ako bude ispravan, bit će ispravna i ostala djela, a ako bude neispravan bit će neispravna i ostala djela.” (Tirmizi)
