U rubrici ''Heftičnjak'' analiziramo i komentarišemo ključni događaj u sedmici iza nas.
U kakofoniji političkih prepucavanja, događaj sedmice se za većinu Bosanaca i Hercegovaca desio na stadionu Luž u Lisabonu, gdje je reprezentacija naše zemlje igrala protiv Portugala. Nakon poraza protiv Slovačke, selektor Faruk Hadžibegić je sa svojim timom upisao još jedan poraz. Dobro, od Portugala nije sramota izgubiti, u Lisabonu teško ko može pobijediti, ali i u tim utakmicama protiv velikih reprezentacija može se vidjeti kako diše ekipa. Fudbalski savez Bosne i Hercegovine pravi grešku za greškom, ponekad se čini to radi svjesno i namjerno. Nakon početka ovih kvalifikacija za odlazak na Evropsko prvenstvo, jasno se vidi da je tjeranje bugarskog stručnjaka Ivajla Peteva bila velika greška, a da je dovođenje Faruka Hadžibegića čisti promašaj...
Ova teza je vidljiva iz aviona, a evo i zašto. Reprezentacija pod vodstvom Peteva je dugo šepala, tražili su se i kad se konačno došlo do kakvog takvog reda u igri i ideje koju želimo igrati, ''stručnjaci'' iz Saveza su Bugara otjerali. Jednostavno, kad nam se pružila prilika da napravimo nešto, sami smo sebi podapeli i za kormilo državne reprezentacije doveli Faruka Hadžibegića. Da se razumijemo, Hadžibegić je bio sjajan fudbaler, kapiten bivše Juge, dok je Ivica Osim bio selektor – dakle, autoritet na terenu. Ali na klupi, on to nije. Vidjelo se to u Francuskoj gdje je uporno pokušavao napraviti rezultat, ali njegove ekipe su redovno ispadale u niži rang takmičenja. Pokušavao je i Španiji, bio je kratko selektor reprezentacije BiH, ali on nema trenerski kapacitet da vodi jednu ekipu sa talentom i kvalitetom kakva je Bosna i Hercegovina. To se vidi u svakoj utakmici, vidjelo se protiv Slovačke, vidjelo se i protiv Portugala.
A nije da nemamo kvaliteta. Naša repka nije vrhunska, nemamo mi potencijala da budemo u evropskom vrhu, ali da imamo igrače koji mogu izboriti da igraju evropska i svjetska prvenstva, imamo. Edin Džeko i Miralem Pjanić nisu najmlađi, ali i danas oni su autoriteti i kad im se u istoj ekipi dodaju mlađi igrači, koji imaju talenta i mogu da trče, to može fercerati. Kad se tu doda jedan od najpotentnijih mladih igrača Anel Ahmethodžić, Benjamin Tahirović koji je upravo potpisao za čuveni Ajax, sjajni bek Adrian Leon Barišić ili Amar Dedić za kojim se otima pola Evrope, to može biti ozbiljan tim. Ali toj ekipi treba strateg, čovjek s vizijom i neko ko zna gdje ko može igrati, gdje da igra Stevanović, gdje Rade Krunić, gdje Sead Kolašinac, a ko sa Džekom da igra u napadu. Faruk Hadžibegić je pristojan čovjek, bio je, ponavljamo, vrlo dobar igrač, ali dati reprezentaciju sa potencijalom kakva je naša, sigurno je greška. Valja nam se vaditi protiv Luksemburga, ali ključne utakmice će biti protiv Islanda u gostima i protiv Slovačke u Zenici. Ali sa Hadžibegićem, kako stvari stoje, baraž nam opet ne gine. Baraž, kojeg je kroz Ligu nacija osigurao – Ivajlo Petev.
