Dva mjeseca su prošla, kako su muslimani uveliko napustili Mekku, ostao je bio Božiji Poslanik, a.s., i manji broj muslimana. Nakon dva mjeseca od početka iseljavanja, idolopoklonici (mušrici), održavaju hitnu skupštinu Vijeća Mekke, na kojoj se razmatralo samo jedno pitanje, šta sa Muhammedom?
Od svih prijedloga, na kraju usvojiše najokrutniji, Muhammeda treba ubiti! Kako ni jedno pleme, ne bi bilo kasnije krivo za njegovu smrt, odlučiše da iz svakog plemena, najsnažniji mladić, učestvuje u njegovom ubistvu.
Allah sve zna!
Odmah nakon njihovog dogovora, Allah, dž.š., šalje meleka Džibrila da obavijesti Poslanika, a.s., o njihovom planu, te da mu prenese, kako pod hitno treba napustiti Mekku. Vremena se nije imalo, svaka minuta bila je važna, Poslaniku, a.s., trebao je precizan plan pomoću kojeg će bez problema u tajnosti da napusti Mekku.
Ebu Bekrova radost
To je bila najveća čast za hazreti Ebu Bekra, Poslanikovog prijatelja iz djetinjstva i mladosti, a to je, da bude Poslanikov pratilac tokom hidžre. Možete zamisliti njegovu radost, kad ga je Poslanik, a.s., obavijestio da zajedno krenu na put prema Medini!? Hazreti Aiša veli da je vidjela svoga oca Ebu Bekr,a kako plače od radosti.
Plan hidžre
Plan hidžre, za koju je bilo veoma malo vremena, uradili su zajedno, Poslanik, a.s., i Ebu Bekr. Osim Poslanika, a.s., svoje učešće u realizaciji, dali su hazreti Alija (Poslanikov amidžić), hazreti Ebu Bekr, Esma i Abdullah (Ebu Bekrova djeca), Abdullah ibn Urejkit (pustinjski vodić) i Amir ibn Fuhejre (Ebu Bekrov sluga). Ovo je bio tim za planiranje i organizaciju hidžre.
Svako je imao svoj zadatak
1) Alija ibn Ebi Talib – Poslanikov amidžić, prvi dječak u islamu, islam svim srcem prihvatio kad je imao 10 godina. On je imao najopasniji zadatak, trebao je provesti noć u Poslanikovoj postelji, pokriven, kako bi napadači mislili da Poslanik, a.s., spava. Zašto je ovo bio najopasniji zadatak? Pa zbog toga, što su napadači mogli da provale u kući i da bez provjeravanja, kroz deku, probodu hazreti Aliju. Dakle, hazreti Alija je te noći bio spreman da žrtvuje svoj život, kako bi spasio Poslanikov. Osim toga, on je imao zadatak, da kasnije vrati sav novac, zlato i vrijedne stvari idolopoklonicima Mekke, koje su oni čuvali kod Poslanika, a.s., što je dokaz Poslanikove pravednosti i poštenja.
2) Ebu Bekr – On je imao zaduženje, da nađe iskusnog pustinjskog vodiča koji će ih do Medine bezbjedno dovesti ali drugim putem. Također, imao je zadatak da obezbijedi dvije deve koje će im poslužiti do Medine. Ebu Bekr, pronalazi povjerljivog vodiča, Abullaha ibn Urejkita. Dobio je zadatak, da nakon tri dana dođe do mjesta sa devama, a mjesto će mu biti javljeno naknadno, a to je pećina Sevr
3) Esma bint Ebu Bekr – Ebu Bekrova kćerka, imala je zadatak, da zajedno sa svojom sestrom Aišom, svom ocu i Poslaniku, a.s., spremi hranu za put.
4) Abdullah ibn Ebu Bekr – On je Esmin brat, hrabar mladić. On je imao zadatak da što više vremena provodi kod Kabe, gdje su se glavešine idolopoklonika okupljali te razgovarali o rezultatima potrage za Poslanikom, a.s., da sluša i zapamti njihov govor, planove, ideje, a zatim, da noću, u strogoj tajnosti, ode do pećine Sevr i da obavijesti Poslanika, a.s., i svoga oca o njihovim namjerama i kretanjima.
5) Abullahh ibn Urejkit – iako je bio idolopoklonik, hazreti Ebu Bekr ga je odabrao da im bude vodič do Medine. Bio je pošten čovjek i veoma iskusan. On je trebao, po uputama Ebu Bekra, nakon tri dana da dođe sa devama do pećine Sevr.
6) Amir ibn Fuhejre – on je bio Ebu Bekrov sluga, on je imao dva zadatka. Pošto je čuvao ovce u planinama, on je imao zadatak da svaki dan donese svježe mlijeko u pećinu i da, nakon što Ebu Bekrov sin Abdullah završi posjetu pećini, iza njega granom počisti sve tragove koji bi ostani iza njega.
Dakle, ova skupina je isplanirana i realizovala put hidžre, koja je, kao što znamo uspješno i završena.
Nakon tri dana provedena u pećini Sevr, kako je i dogovoreno, pustinjski vodič Abdullah ibn Urejkit, došao je noću sa tri deve kako bi krenili putem Medine. Njima trojici, pridružio se i vrijedni Amir. Tako da je složna četvorka, početkom mjeseca rebu-l-evvela, 14 godine po poslanstvu, u pravcu Jemena, krenula prema Medini, u novu slobodu.
