Svaki čovjek je u stanju da diše sa lahkoćom. Drveće i usjevi su osnova kruženja zraka na Zemlji i oni nam daju kisik koji je neophodan za disanje, dok iz zraka uzimaju ugljendioksid.
To kruženje se odvija svakodnevno, i količina zraka na Zemlji je postojana. Allahova, dž.š., pravednost u Njegovom Gospodarskom davanju nalaže da ta količina zraka bude dovoljna svim Njegovim stvorenjima, tako da se nijedno biće ne bi žalilo zbog nedostatka zraka.
Pravednost Uzvišenog Allaha također nalaže da zrak bude izvan domena vlasti, utjecaja i moći bilo kog čovjeka, ma ko on bio. Čovjek nije u stanju da njime raspolaže i da ga daje prijatelju, a uskrati neprijatelju. Zrak je resurs na koji imaju pravo svi ljudi, a to je pravo Gospodarev dar kojim Uzvišeni raspolaže, da ne bi ljudi samovoljno vladali nad životima drugih ljudi.
Tako se odvija kruženje. Mi udišemo kisik, a izbacujemo ugljendioskid, dok biljke uzimaju ugljendioksid i pretvaraju ga u kisik, koji je pogodan za ponovno udisanje. Taj proces je u neprekidnom kruženju i nikada ne prestaje. U tom kruženju postoji mudrost koja se ogleda u sljedećem. Naime, kada ljudi spavaju, troše manje količine kisika, dok drveće u isto vrijeme prestaje da ga proizvodi. Kada osvane jutro i ljudi se probude, potrebna im je veća količina kisika. Tada drveće ubrzava proces fotosinteze da bi im dalo ono što im je potrebno, na osnovu naredbe Uzvišenog Allaha.
Taj kisik, koga proizvode biljke, predstavlja nafaku za cjelokupno čovječanstvo, jer se ono njime koristi. To je nafaka koja dolazi sa neba i u skladu sa naredbom sa neba. Niko od stvorenja nije u stanju da naredi drveću da prestane da proizvodi kisik ili da ga daje jednom čovjeku, a ne nekom drugom! Niko od stvorenja nije u stanju da naredi biljkama da čine nešto. Mi u isto vrijeme ne plaćamo troškove proizvodnje kisika, već je to proces koji je Uzvišeni Allah uspostavio u svijetu da bi opstajao život na Zemlji. To je Gospodareva nafaka, koju je On darovao Svojim stvorenjima. Ta vrsta nafake ne pravi razliku između vjernika i nevjernika i namijenjena je svim Allahovim stvorenjima.
Ako nakon ovog razmatranja prijeđemo na primjer vode, naći ćemo da nju Uzvišeni Allah spušta sa neba, da bi je pili mi i naše životinje, da bi njome napajali naše usjeve, što je također nafaka. Bez vode nema života, jer je ona potrebna svakom živom organizmu, shodno riječima Uzvišenog: I da Mi od vode sve živo stvaramo… (El-Enbija, 30.)
Proces spuštanja kiše ne samo da se odvija bez našeg truda već i bez našeg opažanja. Tačno je da pijemo vodu, ali ne osjećamo kada se pomoću sunčevih zraka odvija isparavanje sa vodene površine na Zemljinoj kugli, kada se ta para penje u nebeske visine, a zatim se zgušnjava u obliku oblaka. Nakon svega se putem vjetra kreće ka mjestu na kojem Allah želi da padne kiša, i ona padne.
Da li ljudi opažaju ovaj proces?
Svi smo zaokupljeni svojim poslovima i te procese ne opažamo, ali se oni odvijaju putem moći Uzvišenog Alaha. Mi nismo učinili da Sunce putem svojih zraka vrši proces isparavanja. Mi nismo stvorili vodu i učičinili da ona zauzima četiri petine Zemljine kugle. Da vodena površina na Zemljinoj kugli u obliku okeana, mora i rijeka nije zastupljena u tolikom omjeru, ne bi bio moguć proces isparavanja, jer velika površina vode pospješuje njegovu brzinu.
