Stanivuković je definitivno ispao iz trke za predsjednika Republike Srpske ili člana Predsjedništva BiH na opštim izborima iduće godine, jer je PDP kandidovao Jelenu Trivić, a ne njega.
U intervjuu za Srpskainfo, gradonačelnik Banjaluke govori o odnosima unutar opozicije, mogućem pomirenju opozicionara sa Nenadom Nešićem, o nacionalnim temama, a posebno o stanju u Banjaluci i „strahu SNSD od njega i želji da politički ne postoji, po cijenu da Banjaluka ne ide naprijed“.
Govorilo se da je rejting jedan od odlučujućih faktora pri odabiru kandidata opozicije. Da li izbor Trivićeve znači da ona trenutno bolje stoji od vas?
Nismo radili ta istraživanja, ali sam uvjeren da Jelena odlično stoji u cijeloj Srpskoj. Ono što je sjajno za cijelu opoziciju jeste da imamo mnogo dobrih kandidata. Stvarala se jedna vrsta pozitivnog pritiska i javnosti i ljudi unutar organizacije da se ta pitanja definišu do kraja godine. Do sada je uvijek bilo da vlast prva kaže svoje kandidate, a onda opozicija na to reaguje. Mislim da je scenario u Banjaluci bio fantastičan, izašli smo prvi s kandidatom, nametali ritam, postavljali teme i vlast je bila uvijek iza nas jedan ili više koraka.
Šta je presudilo da Jelena Trivić bude kandidat, a ne vi?
Najviše ideja da Jelena Trivić ide, zajedno sa Nebojšom Vukanovićem, sa Borenovićem, sa širim frontom opozicionara i građana, saboraca, koji su bili posvećeni našoj pobjedi u Banjaluci, a da ja kao gradonačelnik pružim podršku promjenama u cijeloj Republici. S druge strane, ogromne obaveze i odgovornost koje postoje pri vođenju najvećeg grada u Republici Srpskoj i sa treće strane, da nastavimo sa ovim što smo započeli u Banjaluci. Naša je procjena da jednak doprinos promjenama na toj poziciji može da pruži Jelena, kao kada bih bio ja. Ti ljudi su bili podrška promjenama u Banjaluci, vrijeme je da im Banjaluka vrati još većom podrškom od te koja je bila tada.
Pominjete Vukanovića, da li to znači da bi on mogao da bude drugi kandidat opozicije?
Ja sam u ovom trenutku najsrećniji čovjek jer taj teret slaganja kandidata nije na meni. Zaista ću biti vjetar u leđa onom najboljem, ko god to bio. Kada pričamo o Vukanu, radi se o fantastičnom čovjeku, saborcu, beskompromisnom, ali sa druge strane ne možete da zanemarite ni snagu SDS kao najveće opozicione stranke, ne treba zanemariti ni snagu i stavove manjih stranaka. Juče sam u naletu pozitivnih emocija, prije saopštavanja da će to biti Jelena, rekao da je kandidat za predsjednika Srpske, a zvanično je kandidat za jednu od dvije pozicije. Jer to je jedini način da pokažete poštovanje i prema SDS i drugim koalicionim partijama, pošto između ključnih stranaka opozicije još nije dogovoreno koja pozicija pripada jednima, koja drugima.
Da li je moguće pomirenje opozicije sa Nenadom Nešićem, ili je realnija opcija formiranje tzv. trećeg bloka?
Valjda ste shvatili da je u politici sve moguće. Nije bilo vjerovatno prije dvije godine da će DNS biti dio opozicije, danas je to realnost, iako to neko ne želi da vidi. Mislim da je politika sabiranje. Može biti da ispadne da neko kaže ne trebaju nam neke političke organizacije i da ipak pobijedimo za inokosnu funkciju. Vidite, ja sam pobijedio, ali nemam skupštinsku većinu. Dakle, mogu da pobijede za inokosne pozicije možda bez pojedinih organizacija, ali ne znam da li će sabrati onaj broj koji trebaju sabrati. I sada vidite u kojim izazovima je Banjaluka. Ima i u mojim redovima ljudi koji se meni ne dopadaju, vjerovatno ima i onih kojima se ja ne dopadam. Prošao sam kroz to da u jednoj fazi politike protiv mene nisu radili samo politički oponenti, radili su i ljudi koji pripadaju redovima u kojima ja jesam. Ali to morate prihvatiti. Na kraju smo imali situaciju kao u školskom razredu, nekoga smatrate prijateljem, a kada dođe kontrolni, neće da ti pomogne. A kamo li u politici gdje je interes.
Mislite da je prepisivanje u školi pomoć?
Nekada je ključno da prođete. Ja sam uvijek pomagao i mislim da ne treba biti škrt.
Izjavili ste da ste protiv sankcija Miloradu Dodiku i da podržavate vraćanje nadležnosti Srpskoj. Kako su u opoziciji reagovali na to i da li ste to rekli samo zato da biste istakli nacionalnu crtu svoje politike?
Ja ću otići i korak dalje i reći da je Banjaluka zvanično zauzela stav da jeste za vraćanje nadležnosti, kao najveći grad Republike Srpske. Mislim da se pita, iako oni koji vraćaju nadležnosti ne žele baš da se Banjaluka pita. To je nadstranački, nacionalni potez. Ali, pozvao sam ih da ne budu licemjerni, čuvate nadležnosti Republike, a dirate u nadležnosti Banjaluke. Šta je Banjaluka ako nije Srpska? Zar nije interes SNSD da se prave mostovi, asfaltiraju putevi? Na ključnim nacionalnim, vitalnim pitanjima za Srpsku u meni neće imati opoziciju, imaće saborca. Ali po pitanju kriminala i korupcije, po pitanju onoga što rade u Banjaluci, imaće najgoreg i najtežeg oponenta.
I jesam protiv sankcija, ne samo Dodiku, nego sam i protiv sankcija Željki Cvijanović, bilo kom pojedincu. Protiv sankcija u smislu da zapad, istok, sjever ili jug, bilo ko van granica RS, tuži, procesuira naše ljude, naše lidere, kakvi god da su. Kako treba da se radi? Pod A izborima, pob B institucijama, pravosuđem. Ali mi to treba da učinimo. Najveća srpska politička greška kroz vrijeme je što smo izručivali naše ljude i tome se radovali. Uzmite stvari u svoje ruke i sudite im vi. Možda danas politički to meni može odgovarati, a za deset godina možda ja budem taj, ili neko drugi.
Pozvali ste rukovodstvo Republike na sastanak na temu zajedničkih projekata u gradu. Da li se iko odazvao?
Premijer ne, predsjednica Republike da. U velikoj su gužvi, mogu iza 9. januara. I to je nešto. Ali, mislim da su u 365 dana trebali doći. Ja sam bio u Vladi četiri puta, jednom oko sastanaka za projekte gdje je obećano 50 miliona KM. Mi smo vidjeli samo 750.000 KM i to za dvoranu na Laušu. Pola mi, pola oni. Ali u redu, neću da gledam u retrovizor, da vidimo šta možemo dalje. Nevjerovatno je da i dalje smanjuju porez na nepokretnost, smanjili su komunalne takse i naknade. Kroz smanjivanje tih prihoda smanjili su u budžetu deset miliona KM. I uzeli su devet miliona KM kroz amandmane. U prevodu, 20 miliona smo prihodovali, uzeli su 19. Ostavili su milion da vidimo šta ćemo s tim.
Da li ste u prvoj godini mandata gradonačelnika uradili što ste planirali, uzimajući u obzir da nemate skupštinsku većinu?
Ukupno 150 tačaka dnevnog reda nismo stigli da predložimo Skupštini grada jer imamo dvije sjednice minusa, znači nismo uradili sve što smo htjeli, ali ne zato što smo nesposobni. Imali smo septembarsku sjednici koja je trajala oktobar i novembar. Poslije smo dobili uputstva od predsjednika Skupštine da predlažemo što manje tačaka da bi usvajali one strateški važne, rebalans i budžet. Na ovoj sjednici smo predložili 30-40 tačaka, a imali smo spremnih 200. Ali bih onda zasigurno ja bio kriv što sjednica neće završiti do kraja godine, a nama treba budžet. Umjesto da Skupština bude sito kroz koje prolazi ono najbolje, a ostaje što ne valja, imali smo branu koja je sve zaustavila.
Da li je usvajanje rebalansa budžeta za 2021. bez SNSD prvi znak pukotina u skupštinskoj većini, a spekuliše se i da je zvanični Beograd kumovao takvom ishodu?
Definitivno da je brod prepolovljen na pola, Titanik se prepolovio. Kada se nešto tako desi, definitivno će imati recidiv. I danas koalicija nije jedinstvena oko suludih i izmišljenih amandmana budžet za 2022. Danas ni SNSD nije jedinstven. Šta mislite zašto jedan dio odbornika SNSD ne dolazi na sjednice, zašto se jedan dio odbornika nije obraćao za mikrofonom, kada su saopštavali amandmane? Ne mogu ljudi da budu saučesnici najvećeg amandmanskog zločina nad građanima Banjaluke i najvećeg političkog masakra nad budžetom.
Šta mislite o konkretnom amandmanu SNSD kojim za svakog penzionera iz budžeta traže po 100 KM, za električnu energiju?
Pomoć penzionerima, ili bilo kojoj drugoj kategoriji, je imperativ. Ali trebamo se vratiti na nadležnosti. Kada su poskupili struju, sada se prave frajeri i humanisti jer ne kontrolišu budžet. Zašto to nikada nije uradio Radojičić? Ovo je još veći izazov nego prvi budžet, teži su amandmani sa aspekta da će više koštati budžet i razvojne projekte. Uplaćivali su sredstva svojim ustanovama, Centru za socijalni rad, Domu zdravlja, Elektroprivredi, da bi onda kao djeda mrazovi dijelili pare najvećeg grada u RS. Što govori od strahu koji imaju od mene i želji da politički ne postojim, po cijenu da Banjaluka ne ide napred.
Kada ste me pitali o Srbiji, ova godina će ostati upamćena kao prva godina u kojoj je jedna država uradila više nego sopstvena zemlja za svoj najveći grad. Zamislite da je Francuska ili Austrija pomogla više Berlinu nego Vlada Njemačke. Srbija je Banjaluci dala više od šest miliona KM, a Vlada RS 750.000 KM. Nemojte računati ono što su obećali. Znate šta su oni rekli: imate projekat, kada nešto završite, dobićete nešto. Ne. Ono što je leglo na račun Banjaluke je 750.000 maraka. Ono što je leglo od Vlade Srbije je više od šest miliona KM. Vlada RS nam je pomogla za pola dvorane, Vlada Srbije za čitavu školu, atletsku stazu i početak gradnje najvećeg gradskog parka.
Nama su u budžetu za iduću godinu skinuli pare sa konkursne komisije za centralno spomen obilježje poginulim borcima. To je van svake pameti! Skinuli su sredstva u kojima UNDP i ostali naši partneri kažu dajte marku, mi dajemo drugu marku. I kažu da su oni za razvoj Banjaluke. Amandmanom su skinuli pare za vidikovac, za reciklažno dvorište, pare za ulice u Šargovcu, Motikama, Kuljanima, skinuli sredstva za rješavanje imovinsko-pravnih odnosa mosta u Česmi. Austrougari su mila majka za njih. Danas možete da vidite neki austrougarski put, aleju, od ovih nismo mogli da vidimo ni aleje.
Šta su vam prioriteti u razvoju grada u narednoj godini?
Imamo 17 miliona KM veći rebalans. Ponavljam to kao papagaj, ali, izvinite, Igor je imao tri miliona godišnje. Nije to slučajno. Majke mi, štedili smo, čuvali. S druge strane, 20 miliona je veći budžet, to je ukupno 37 miliona. Vratili smo 12 miliona kredita, a nismo se zadužili ni za marku. Ranije nije bila godina u kojoj se Radojičić nije zadužio.
Šta planiramo? Četiri mosta: most u Česmi, most u Docu, most u Trapistima obnoviti i izgraditi most u Kaluđericama. Hoće li neko skinuti novac s tog plana? Neka ljudi vide. Radimo šest putnih pravaca – Motike, Kuljani, Priječani, Debeljaci, Srpske Toplice, Kola Bukvalek. Pravimo centralno spomen obilježje, najveći gradski park, školu u Adi, dvoranu na Laušu, završavamo dajak pristanište. Za godinu i po ide 20 miliona KM za vodosnabdijevanje, devet miliona za kanalizaciju, najviše sredstava za čišćenje grada, košenje, za javnu rasvjetu. Sve su to projekti pred nama. Najveći sportski centar od pet miliona KM na Laušu, pored dvorane. Dajemo najveća sredstva Domu zdravlja, za kulturu, sport, potencijalno vraćanje Demofesta. Grad će finansirati svjetsko prvenstvo u raftingu. Sve to se nalazi u ovom budžetu. Ja maštam o takvoj Banjaluci, ali nemam partnere, a čovjek sam ne može.
To je budućnost. Sadašnjost je da imamo problem sa javnom rasvjetom, sa gužvama u saobraćaju… Da li imate strategiju kako da rješevate ove probleme?
Imamo i radimo na tome. Ali nije moguće, ako isplaniramo 300.000 KM i neko nam ostavi samo 20.000 KM. Opet su isto uradili. Skinuli su šest miliona sa komunalne i infrastrukturne potrošnje. Kako ćete sa šest miliona manje postizati iste rezultate? Znate li koliko je to manje kada se prevede na asfaltiranje rupa, puteva, saniranje klizišta i ostalo? Po dubini u Gradskoj upravi i dalje su njihovi ljudi. Mogu da iskontrolišem svoj kabinet, ali ne mogu ostalo. Oni imaju potpunu zaštitu.
Hoćete li imenovati načelnike odjeljenja?
Mi ćemo raspisati konkurs, ali ne znam da li će Skupština to verifikovati. Nemam ni svog zamjenika. Još jedna stvar, u Banjaluci se promijenio gradonačelnik i srce Gradske uprave, ali ustanove su ostale iste. Centar za socijalni rad, SC „Borik“ vodi SNSD, raspitajte se ko vodi Centar za predškolsko vaspitanje. I Skupština je njihova. Imam 30 odsto kapaciteta, ali potrudićemo se da dovedemo do sto odsto promjena.
Vaša uprava je u „Akvani“, kakvi su njihovi rezultati?
U datim okolnostima najbolji. Prvi put u ovoj godini su isplaćeni svi porezi i doprinosi. To možda nije veliki uspjeh, ali jeste ako znamo da je tamo bilo 13 zaostalih plata koje smo isplatili. Imali smo blokiran račun, pa smo ga odblokirali, grad je dao finansijsku injekciju.
Ili u „Vodovodu“, naša mjesečna dobit je kao njihova godišnja, 250.000 KM. Mi ćemo za pola godine imati dobit 1,2 miliona, Zoran Popović je ranije prikazao 200.000. Radi se o tome da neko više ne krade. Još nešto da naglasim, sve što smo postigli, uradili smo sa javnim nabavkama i ugovorima od ranije, koje nismo mogli mijenjati. Javni prevoz je potpisan prije mog dolaska i to na sedam godina. Tako je sa čišćenjem, grada, košenjem trave. Sve su to njihove cijene za koje smatramo da su monopolističke u velikom dijelu. Ipak sam prezadovoljan rezultatima koje smo postigli, imamo 85 odsto ispunjenih riječi, onoga što smo govorili.
Imate li ikakve veze sa privatnim snimkom zbog koga je odbornik Ivan Begić podnio ostavku?
Nikakve. To je i on sam rekao. Ali najgore je u politici kada se morate braniti od onoga što niste. Pa se morate braniti za video zapise u kojima nikada niste bili, niti ste imali bilo kakve veze. Morate se braniti da niste iz tajkunske i ratnoprofiterske porodice, a svi zanju da sam izgubio strica u ratu. I na kraju kažu da sam dio nekih narko-kartela i da se moram braniti i od toga. Nema titule koja mi nije dodijeljena, ali nijednu od tih njihovih „tutula“ narod nije prihvatio. To dokazuju izbori, svaki odlazak na teren, a to će dokazati izbori za mjesene zajednice, opšti izbori i na kraju rezultati u Banjaluci.
