Vrijeme neumitno uzima svoj danak, pa nas tako zauvijek napuštaju neki od heroja Bosne i Hercegovine. Na budućim generacijama je da ih se sjećaju s ponosom i pominju njihovo herojsko djelo. Danas se sjećamo Fahrudina Alihodžića, koji je prije tačno tri godine u 57. godini života, nakon teške i duže bolesti, preselio na budući bolji svijet. U vrijeme napada i okupacije grada, skupa s velikim brojem svojih Mahalčana i Sanjana, zarobljen je i zatočen u logor koji se nalazio u gradskoj dvorani.
Zahvaljujući svojoj visprenosti, snalažljivosti i hrabrosti, jedan je od rijetkih koji je uspio pobjeći iz šaka agresora, a potom se prebaciti na prostor Srednje Bosne, pod kontrolom Armije RBiH. Odmah se uključuje u 1. krajiški bataljon i 17. krajišku brigadu, a ubrzo postaje komandant Vojne policije 312. brigade.
Bilo je to vrijeme kada se ustrojavaju oružane snage, a u tom procesu Alihodžić i jedinica pod njegovom komandom daju nemjerljiv doprinos u očuvanju sigurnosne situacije na prostoru Travnika i Srednje Bosne. Također, u to vrijeme obnaša i dužnosti komandanta policije Operativne grupe Bosanska Krajina, Jedinice za posebne namjene CSB Travnik i na kraju, Specijalne jedinice MUP-a „Bosna 3“ Zenica, a tokom ratne karijere napredovao je do čina pukovnika. U poslijeratnom periodu živio je mirno i povučeno, a jedno vrijeme obavljao i funkciju koordinatora boračkih organizacija na području Općine Sanski Most.
Bio je omiljen među prijateljima i poznanicima, uvijek spreman saslušati sagovornika, udijeliti dobrnamjerni savjet, te pomoći onoga ko je zaista u nevolji. Posljednjih nekoliko godina borio se sa opakom bolešću koja je na kraju uzela svoj danak.
