Pripadnici Teritorijalne odbrane BiH, zajedno sa Specijalnom jedinicom MUP-a, odbranili su 2. maja 1992. godine Predsjedništvo BiH od daleko moćnijeg agresora, pripadnika vojske Savezne Republike Jugoslavije.
Namjera JNA da preuzme kontrolu na svim vitalnim objektima i institucijama u gradu je osujećena, a Sarajevo je dobijenom bitkom započelo svoju herojsku borbu. Presudne bitke vodile su se tog dana između 10 i 15 sati, zapaljena je zgrada Pošte.
Jedna od ključnih činjenica jeste da 2. maja više i zvanično nije postojala SFRJ. Samo nekoliko dana ranije, tačnije 27. aprila, proglašena je Savezna Republika Jugoslavija, a BiH je bila međunarodno priznata država već skoro mjesec dana.
U takvim okolnostima, u Sarajevu su bile stacionirane jake snage JNA, vojske bez države. Već ranije JNA se otvoreno stavila na stranu SDS-a i srpskih paravojnih formacija.
Agresor je tog dana sa okolnih brda napao grad i njegove stanovnike koje je u narednih 1.425 dana držao u obruču, bez vode, struje i hrane, na nišanu i u konstantnom strahu. Sarajevo je ostalo odsječeno od ostatka svijeta, telefonske veze u većem dijelu grada više nisu radile. Bio je to rat: protiv nedužnih građana glavnog grada nezavisne države BiH.
Napad na Sarajevo i institucije Republike BiH su tog dana predvodili pukovnik JNA Milan Šuput i major Marko Labudović. Agresorske snage su zaustavljene na nekoliko lokacija, na potezu od tadašnjeg Doma JNA pa do zgrade Elektroprivrede BiH te na padinskim dijelovima grada.
Jovan Divjak, penzionisani general Armije BiH, smatra kako je JNA tada imala jasnu namjeru da preuzme zgradu Predsjedništvo BiH. Time bi i zvanično bio izvršen državni udar, a legalno izabrana vlast svrgnuta.
S vojnog aspekta je cilj JNA bio, prema određenim pretpostavkama, da se snage iz pravca kasarne Maršal Tito, ali i drugih dijelova grada, spoje sa snagama koje su bile stacionirane u kasarni Druge vojne oblasti na Bistriku.
Nakon što jedinice JNA nisu uspjele da preuzmu kontrolu nad Sarajevom, odlučeno je da se vojni puč pokuša ostvariti drugim sredstvima. Nakon povratka Alije Izetbegovića i bh. delegacije sa pregovora u Lisabonu, jedinice JNA su ih zadržale u Lukavici.
Predsjednik Predsjedništva BiH Alija Izetbegović, njegova kćerka, prevoditeljica Sabina Berberović i zamjenik predsjednika vlade Zlatko Lagumdžija uhapšeni na Aerodromu Sarajevo i odvedeni u Lukavicu u vrijeme žestokih borbi oko Predsjedništva BiH.
Više je teorija o tome šta je JNA htjela zarobljavanjem Izetbegovića. Najpoznatija je ona prema kojoj ga je trebao likvidirati "neodgovorni vojnik", a funkciju predsjedavajućeg preuzeti Fikret Abdić.
Do toga, ipak, nije došlo. Dogovorena je razmjena zarobljene bh. delegacije na čelu s Izetbegovićem i vojnika JNA koji su se nalazili u kasarni na Bistriku zajedno s komandantom Druge vojne oblasti Milutinom Kukanjcem.
U Dobrovoljačkoj, sadašnjoj ulici Hamdije Kreševljakovića, 3. maja poginulo je, prema riječima Milutina Kukanjca, šest osoba: vojnik Zdravko Tomović iz Han Pijeska, tri pukovnika Miro Šokić, dr. Budimir Radulović i Boško Mihajlović, i jedan potpukovnik Boško Jovanić te i jedna žena, civil, Nurmela Šuko, inače iz Zagreba.
