BIVŠI francuski predsjednik Nicolas Sarkozy osuđen je u ponedjeljak na tri godine zatvora, od kojih dvije uvjetno i jednu bezuvjetno, zbog korupcije i trgovine utjecajem. Konkretno, sud je utvrdio da je Sarkozy, koji je bio na vlasti od 2007. do 2012., dvije godine nakon silaska s vlasti pokušao uz pomoć svog odvjetnika ishoditi tajne informacije o istrazi od bivšeg suca Gilberta Aziberta.
>>Bivši predsjednik Francuske osuđen zbog korupcije
Naime, Azibert je tada bio visoki sudac u postupku koji se vodio protiv Sarkozyja, poznatom kao afera Bettencourt, u kojem ga se teretilo da je 2007. prihvatio ilegalne predizborne donacije od Liliane Bettencourt, vlasnice L'Oreala. Sudac Azibert trebao je informacije dati u zamjenu za prestižnu funkciju u Monacu.
"Riješit ću da dobije promaknuće, pomoći ću mu", rekao je Sarkozy u jednom od telefonskih razgovora s odvjetnikom Thierryjem Herzogom. Drugim riječima, Sarkozy je pokušao podmititi suca kako bi se izvukao od optužbe za raniju predizbornu korupciju.
Međutim, ovaj slučaj korupcije bivšeg francuskog predsjednika nije otkriven zato što je sudac s gnušanjem odbio nemoralnu ponudu i sve prijavio državnom odvjetništvu, već zato što je broj mobitela, koji je Sarkozy prijavio pod lažnim imenom (Paul Bismuth), prisluškivala policija.
Prizivni sud ocijenio je da je Sarkozy dogovorio "korupcijski sporazum" sa sucem Azibertom i odvjetnikom Herzogom koji su također osuđeni na po tri godine zatvora, od čega dvije uvjetno.
Tužiteljstvo je tražilo četiri godine zatvora za Sarkozyja, od čega dvije bezuvjetno, ocijenivši da je instituciji predsjednika države tim slučajem "nanesena šteta" s "razornim posljedicama".
Ovo je prvi put da je neki bivši predsjednik osuđen na kaznu bezuvjetnog zatvora u Francuskoj. Godine 2011. Jacques Chirac bio je osuđen u aferi fiktivnog zapošljavanja, ali mu je bila izrečena dvogodišnja uvjetna zatvorska kazna.
Ovaj povijesni slučaj potaknuo nas je na osvrt o našim slučajevima podmićivanja i trgovine utjecajem sa sucima u zamjenu za "povoljniji" tretman u sudskim postupcima, posebno onima u kojima su okrivljenici aktualni ili bivši politički dužnosnici.
Takvih slučajeva i nije bilo previše. Najpoznatiji je svakako slučaj pokušaja podmićivanja sudaca Vrhovnog suda u prvom procesu protiv bivšeg saborskog zastupnika Branimira Glavaša protiv kojeg se trenutno vodi ponovljeno suđenje za ratne zločine nad srpskim civilima u Osijeku 1991.
Osječki tajkun Drago Tadić je, naime, 2013. nepravomoćno, a 2017. pravomoćno osuđen jer je u ljeto 2010. godine zajedno sa svojom suprugom Božicom Ćavar Tadić, tadašnjim saborskim zastupnikom HDSSB-a Ivanom Drmićem, novinarkom Sanjom Marketić i poduzetnikom Srećkom Jurišićem dogovorio da pronađu ljude preko kojih će vršiti utjecaj, odnosno podmititi članove vijeća Vrhovnog suda koje je trebalo odlučivati o žalbi Branimira Glavaša, kako bi prihvatili njegovu žalbu. Međutim, ni ovdje pokušaj podmićivanja nije otkriven zato što su ga suci prijavili, nego zato što su Sanja Marketić i Ivan Drmić posumnjali da ih se prisluškuje pa su podnijeli kaznenu prijavu policiji i nagodili se s Uskokom za uvjetne kazne.
Tadić je 2018. pobjegao u Bosnu i Hercegovinu, odakle se vratio u Hrvatsku prošle godine, gdje je završio u istražnom zatvoru u Osijeku, da bi onda bio pušten uz milijunsku jamčevinu. Trenutno mu se sudi u zasebnom postupku zbog gospodarskog kriminala.
