U rubrici ''Heftičnjak'' analiziramo i komentarišemo ključni događaj u sedmici iza nas. U Srbiji je ove sedmice uhapšen Salko Zildžić, zastupnik u Parlamentu Federacije. S oružjem je pokušao preći državnu granicu, a policija mu je naša i počasnu službenu iskaznicu OSA-e.
Salko Zildžić je slika i prilika najjače bošnjačke stranke, njenog trenutnog stanja i vizije njenog aktuelnog predsjednika Bakira Izetbegovića. Novinar Nedžad Latić je kod Senada Hadžifejzovića objasnio da je Izetbegović mlađi od državne obavještajne službe napravio stranačku, nazvavši je ''balijska Udba''. Nije to daleko od istine. Osman Mehmedagić zvani Osmica čovjek je nedostojan, bez valjane diplome i bilo kakvog profesionalnog znanja, za tu jednu od najvažnijih državnih funkcija. I SDA je tu službu jednostavno podredila stranačkim potrebama, pa su tako i iz hobija izdavali iskaznice ''počasnim'' članovima. Stranke, naravno. I onda je to ''igranje'' obavještajnom službom srušilo kao kula od karata kada je jedan taj ''počasni'' službenik OSA-e, i usput federalni zastupnik, Salko Zildžić, zaboravio da u autu ima pištolj, a krenuo je preko granice u Srbiju. Srbijanska policija ga je odmah uhapsila i sprovela u Užice u zatvor. Kod njega su našli i tu spornu ''počasnu službenu iskaznicu''. I to govori o ovom Jamesu Bondu za bošnjačku sirotinju – nit je on išta spremao da obavještajno radi u Srbiji, niti je on imao nekakav tajni zadatak, on je hud samo zaboravio da u automobilu ima pištolj, koji se, logično, ne smije nositi u drugu državu... Jadna je ta država kojoj sudbinu kroje ljudi, agenti i zastupnici, poput Bakirovog Salke Zildžića.
Zildžić je bio predsjednik omladine SDA, važi za jednog od najodanijih Izetbegovićevih ljudi u Tuzlanskom kantonu i čovjek koji je nekada bio savjetnik federalnog ministra unutrašnjih poslova, bivšeg SDA-ovca, a danas ponosnog NIP-ovca, Aljoše Čampare. Sistem kojeg je godinama pravio Bakir Izetbegović je sistem bespogovornih poslušnika, ljudi bez karaktera i integriteta, bez znanja i sa što manje obraza. Tako je SDA svedena na ljude poput Zildžića ili Harisa Zahiragića. To su ljudi vrlo limitiranih sposobnosti da vode ozbiljnu politiku, naslonjeni na populizam i stranačko naslijeđe. Dakako, o Trojki i njihovim kadrovskim promašajima, poput Rame Isaka i njegove uposlene familije na državne jasle, ne treba posebno govoriti, što dodatno govori da ova zemlja nema političku perspektivu koja zna hoće i kako to postići. Ni ovi Konakovićevi ''reformisti'', niti Bakirovi tajni agenti narodskim rječnikom rečeno – o državi nemaju pojma! Bošnjačko političko biće je rastrgano stranačkom mahalaškom trgovinom, korupcijom, lopovlukom širokog spektra, neznanjem i velikim ambicijama nedoraslih likova. Pogubljeni između dvije vatre, one koje potpaljuju Milorad Dodik i Dragan Čović, lopovluk i nezanje dođe kao da te vatre gasite kerozinom. Ne može to Salko Zildžić. Niti Aljoša Čampara. Niti Semir Efendić. Niti Ramo Isak. Niti Vojin Mijatović. Pogotovo ne Bakir Izetbegović. Za novu šansu za ovu državu trebaju drugi ljudi, oni koji nisu stranačke marionete, tajni agenti za sirotinju niti šupljatori koji već 25 godina žive na budžetu (vidi pod Komšić i Bećirović). Samo nova svježa politika koja ima ideju i kičmu može biti brana rušiteljima Bosne i Hercegovine.
