Nesreća u Rudniku lignita Mramor nadomak Tuzle još jednom je pokazala svu težinu rudarskog posla, ali i ukazala na važnost ulaganja u humanizaciju rada, odnosno kupovinu nove opreme, prije svega širokog mehanizovanog čela.
Jedan od najiskusnijih rudara u Rudniku lignita Mramor trenutno se nalazi zatrpan u jami na dubini od 170 metara, a kada će članovi čete za spašavanje stići do njega još uvijek je neizvjesno. Ovaj prvi kopač ručno je vršio kopanje uglja, kada je usljed jakog pritiska došlo do obrušavanja velikih količina zemlje.
Nakon nesreće rudari iz svih rudnika odmah su pritekli u pomoć, ali u ovome trenutku, ona nažalost nije potrebna. Naime, prostorija u kojoj se nalazi unesrećeni rudar je prilično uska te na otkopavanju nanosa koji kontinuirano pristižu mogu učestvovati najviše dvije osobe.
“Mi imamo ponude sa svih strana i od svih komorata da nam dođu i pomognu. Sa sigurnošću tvrdim da ovakvu istinsku solidarnost nema niti jedna druga oblast. Rudar je jedna čestita i poštena duša i on je spreman svakome da da. Evo, kada se desi nešto strašno i rudaru su spremni drugi da vrate”, kaže u razgovoru za Klix.ba predsjednik Sindikata rudnika Kreka Zuhdija Tokić.
Svjetlost na kraju tunela predstavlja to da su spasioci dosad uspjeli doći do alata koji je koristio unesrećeni mramorski rudar te su pretpostavke da se i on nalazi u neposrednoj blizini.
“Najvažnije je da se kontinuirano radi i da se osjeti napredak. Nadamo se da ćemo do komorata doći i zateći ga živog”, nadovezuje se Tokić.
Ova rudarska nesreća najveća je unazad 20 godina u smislu njene kompleksnosti i nemogućnosti prilaska unesrećenom.
“Bez obzira koliko se humanizuje rad, nikada sa stopostotnom sigurnošću ne možete kazati da ste zaštitili rudara. Sretno se ne govori bez razloga prilikom ulaska u jamu. Vi se kontinurano borite sa prirodom koju izazivate. Nažalost, rudar je svjestan opasnosti posla koji radi, a tek nakon što se dogode ovakve nesreće vi shvatite na koji način se treba usmjeriti osnovni cilj”, nastavlja Tokić.
Iskopavanje uglja iz mramorske jame se odvija na isti način kao i prije 100 godina.
“Rudari krampom i krocom, isključivo fizičkom snagom vrše iskopavanje uglja. Rudar koliko ima snage, znanja i umijeća toliko će proizvesti uglja”, dodaje Tokić.
A da postoji široko mehanizovano čelo, kao što je to bilo ranije, iz mramorske jame bi se na humaniji način izvlačile znatno veće količine uglja.
“Ša širokim mehanizovanim čelom vi imate zaštićen prostor u kojem radi mehanizacija te isključivo u humanim uslovima daje između pet i deset puta veće proizvodne rezultate po smjenama ili na dan. Upravo mi duži vremenski period tražimo nabavku ovog mehanizovanog čela, jer je našem starom čelu istekao vijek trajanja i u njega se nije isplatilo ulagati”, pojašnjava Tokić.
Predsjednik Sindikata Rudnika lignita Mramor Senad Sejdić navodi da je zatrpan prvi kopač koji je jedan od najiskusnijih rudara, što dovoljno govori o njihovom pozivu i svakodnevnom riziku dok odlaze na radna mjesta.
“Mi radimo komorno-stubnom metodom u kojoj se nažalost dešavaju ovakve stvari”, ističe Sejdić.
I on ukazuje na važnost nabavke nove opreme, ističući da za to nadležni do danas sluha u potpunosti nisu imali. Kako kaže, od obećanja se do danas nije mnogo otišlo, naglasivši da rudari nastavljaju insistirati na dodatnoj humanizaciji rada.
“Široko mehanizovano čelo smo imali do 2018. godine, a tenderske procedure za nabavku novog do danas nisu prošle. U posljednje vrijeme smo imali obećanja za nabavkom opreme, kako bismo spriječili ovakve i slične slučajeve. Mi imamo kapacitet, sa eksploatacionim rezervama od 4,5 miliona tona uglja i pristojnim vijekom rudnika”, kaže Sejdić.
Rudnik lignita Mramor djeluje u sastavu Rudnika uglja Kreka i kao takav jedini vrši eksploataciju podzemnim putem, odnosno silaskom rudara u jamu.
U ovoj jami 2020. je poginuo jedan rudar, dok se u jami Dobrnja Jug, udaljenoj nekoliko stotina metara, prije 34 godine dogodila najveća rudarska nesreća na ovim prostorima, kada je smrtno stradalo 180 komorata.
