Stalna izložbena postavka u Memorijalnom muzeju “Rodna kuća Ive Andrića” predstavlja život i literaturu književnog nobelovca, a sastoji se od rodne sobe posvećene romanu “Travnička hronika”, fototeke s fotografijama sa dodjele Nobelove nagrade, te biblioteke s umjetničkom zbirkom.
Kustos Muzeja Enes Škrgo ističe za Fenu kako je prošlogodišnja turistička sezona za taj muzej bila vrlo dobra, te da su među najbrojnijim gostima, kao i u ranijem periodu, bili ljubitelji Andrićevih djela iz Slovenije.
– Naravno, tu su i gosti iz mnoštva drugih zemalja Evrope, ali i svijeta. Ipak, evidentno je da već nekoliko godina imamo smanjen broj ekskurzija srednjih škola i studenata književnosti, pa tako imamo situaciju da u većoj mjeri dolaze učenici i studenti iz Hrvatske i Slovenije, nego iz BiH. Tu se objašnjenje može tražiti na razne načine, od toga da Andrić, možda, nije dovoljno zastupljen u školskim i univerzitetskim programima ili da profesori, odnosno voditelji škola i univerziteta, misle da nije nužno da mladi dolaze u muzeje, inspiriraju se i steknu nova znanja – kazao je Škrgo.
Uz ocjene da je Travnik, zahvaljujući Andriću, upisan u književnu mapu svijeta, već godinama se u javnosti mogu čuti pitanja zašto u Travniku danas ne postoji ulica ili trg koji nose njegovo ime te zašto je, uz nekoliko manifestacija poput “Andrićevih dana”, Memorijalni muzej danas gotovo jedini trag nobelovca u tom gradu.
– Činjenica jeste da, osim Memorijalnog muzeja i nekoliko skulptura, ne postoji mnogo toga što bi ukazalo da je ovdje rođen književni nobelovac i da je neke najljepše stranice svoje književnosti posvetio, upravo, ovom gradu. Međutim, s druge strane, Andrića i te kako ima u ovom gradu, a dokaz za to su kako manifestacije posvećene njemu, tako i značajna i finansijska potpora koju daje Općina Travnik – ističe Škrgo.
Naglašavajući kako postoje svi argumenti da Andrić i njegova literatura budu kulturni i turistički brend Travnika, Škrgo smatra kako se mogu slijediti dobri primjeri koji postoje širom svijeta te da idejno polazište može biti elaborat koji je izradio Zavičajni muzej u Travniku.
– Pri tome, naravno, treba biti oprezan i bojažljiv kako se od Andrića ne bi napravila estradna figura. Jednostavno, treba slijediti ono što je on govorio i pisao za života i tu je čitav niz prijedloga kako različite strukture mogu prepoznati simbole i inkorporirati ih u ekonomski, društveni i svaki drugi oblik života. To nije ništa posve originalno jer primjere dobre prakse imate širom svijeta, počevši od Dublina i Jamesa Joycea, do rodnog grada Marka Twaina, ali i mnoštva drugih primjera kako su književnost i književnici postali neodvojivi dio bića grada i zajednice – dodao je.
Škrgo je podcrtao da Zavičajni muzej Travnik i Rodna kuća Ive Andrića kao njegov depandans, svake godine sudjeluje u književnim i kulturnim programima, kojima javnost žele podsjetiti na najvažnije datume i događaje iz Andrićevog života i književne karijere, kao i na njegovu evidentnu pripadnost zavičaju. Tako će ova godina, između ostalog, biti posvećena zbirci poezije “Ex Pontu”, prvoj Andrićevoj knjizi objavljenoj prije 100 godina.
