“Plačeš li ti ikad? Jesi li tužna? Uvijek si nasmijana... Da mi je biti poput tebe...
Ovo mi često govore.
Plačem. Mnogo. Iz milion razloga. Plačem i kad nemam razlog. Žena sam, Bog me takvu stvorio. Da slabost i snagu suzama pokazujem. Od najsretnije do najtužnije, iz minute u minutu...
Od svega najviše me rastuži smrt mladih ljudi.
Svojim rukama na desetine njih poslala sam pred Gospodara, kupajući ih na teneširu (stol za kupanje mrtvaca). Da, okupam ih i sa bismillom na tabut smjestim. Četrnaest godina gasulila sam mejjite. Časno radila taj posao, sa puno odgovornosti.
Vjerujte mi, nije nimalo lahko gledati mrtvu mladost ispred sebe. Ostanem poslije u razmišljanju šta je svrha života? Nije samo da se rodimo i umremo, mora biti još nešto... Mora.
A onda shvatim: Biti pokoran Bogu, često se kajati i tražiti od Njega oprosta, i živjeti u sadašnjosti.
Da. Živjeti u sadašnjosti, u ovom sad momentu. Neopterećeni od prošlosti, i ne brinuti se za budućnost.
Reći ću vam nešto: Molim vas, živite po nalogu srca, a ne mozga. Živite sada. Jedino tako možete biti sretni.
I volite se ljudi. Samo se volite. Nemate vremena ni za šta drugo...”- poručila je Razija Čolaković.
