Danas više nema dilema oko toga da je Dodik kontraverzni Program reformi BiH, svojevrsno reaktiviranje MAP ugovora, potpisao pod snažnim međunarodnim pritiskom. Ponadao se da će u procesu formiranja Savjeta ministara BiH, povezanog sa formiranjem vlasti u Federaciji BiH, naći potreban prostor za izvrdavanje "dogovorenog i potpisanog" procesa, prenosi Oslobođenje.ba.
Suočen sa faktički konstituisanim Savjetom ministara, nakon kog sporni program valja samo formalno proslijediti u Brisel, Dodik poteže "Plan B" u vidu posebne sjednice Narodne skupštine RS. Dakle, povlači potez potpuno izvan dogovorene realizacije "preuzetih obaveza". Slijedi logično pitanje: zašto?
Odgovor je vrlo jednostavan. Dodik odlično zna kakve posljedice bi imao ovakav "međunarodni šamar" Vladimiru Putinu i Aleksandru Vučiću. Baš kao i kakve nepovoljne konsekvense slijede unutar ukupne srpske provenijencije. Znači, valja mu posegnuti za alternativom.
Bio je direktni akter tih događaja, pa može nastupiti sa pozicije iskustva. Riječ je o manipulaciji Radovana Karadžića spram Vens-Ovenovog plana okončanja rata iz 1993. godine. I Karadžić je prvotno odbijao potpisati tadašnji mirovni sporazum, ali je to pod snažnim pritiskom ipak učinio.
I svoj "potpis" poništio je preko sopstvene glasačke mašinerije u parlamentu (Dodik jedini glasao "ZA"). Kasnije je referendumom odgovornost svalio na narod, ali u svakom slučaju Karadžić je razradio model izvrdavanja stvari potpisanih pod pritiskom.
Sporna mahinacija Dodiku je izvanredno poznata i ne bi nas trebalo čuditi njegovo posezanje za nečim sličnim. Konkretno: Narodna skupština usvoji rezoluciju ili zaključak kako Program reformi BiH "nije u skladu" sa ranijom rezolucijom o vojnoj neutralnosti. U narednom koraku parlament izglasa kako treba posegnuti za referendumom kao oblikom utvrđivanja "narodne volje".
Takvim ishodom ostali bi na poziciji kako je Dodik imao "dobru volju", ali nema pravo kršiti volju parlamenta i naroda. I mora povući potpis sa Programa reformi BiH, odnosno prolongirati slanje tog dokumenta u NATO sjedište dok ga ne sustigne kakav novi pritisak. Možda preko ovoga napokon doznamo i stvarni razlog održavanje nedavne skupštinske rasprave i usvajanja onakvih zaključaka. Ovim novim potezom dobijaju smisao.
U daljem ukazivanju koliko je utemeljena ovakva Dodikova manipulacija moram podsjetiti na stvari o kakvima sam već pisao. Kada je Željka Cvijanović saopštila medijima kako premijerski mandat namjerava ponuditi Zoranu Tegeltiji, a nakon nekih dva sata Dodik saopštava da će premijer biti Radovan Višković, podsjetio sam javnost na ranije objave zašto Dodk mora slomiti osovinu Tegeltija-Lukač.
Mnogo prije formalnih "kandidatura" od strane Dodika i Cvijanovićeve objasnio sam kako će se Tegeltija načekati dok zasjedne na bilokakvu poziciju, a kamoli državnog premijera. Posebno sam apostrofirao kako nakon Tegeltijinog ustoličenja tajkunska grupacija "mrkonjićkog klana" prezuzima sve poluge vladavine u Republici Srpskoj, te da su Dodiku namijenili ulogu "sarajevske maskote".
Vidimo kakva nevolja je zadesila Marka Pavića, pri čemu odavno ukazujem kako Milorad Dodik ima vrlo sličnu situaciju unutar SNSD-a. Objašnjavao sam u mnoštvu tekstova Dodikovu situaciju spram pozicija odlučivanja unutar RS i sopstvene stranke, a koga zanimaju detalji neka pretražuje po blogu.
Kad smo već kod Pavića upravo trenutni unutarstranački razdor oko ministra za izbjeglice garancija je da će DNS glasati protiv Programa reformi BiH, a nemojte se čuditi da Dodik i Pavić ponavljaju već nebrojeno puta viđene manipulacije. Petar Đokić, Nenad Stevandić i Nedeljko Čubrilović glasaće kako im Dodik lično naloži, odnosno protiv ovog dokumenta.
Šta možemo očekivati od Mirka Šarovića i Branislava Borenovića? Na njihove glasove Dodik unaprijed računa, pa se i ovaj "ustupak" kroz to može percipirati. Dakle, Milorad Dodik bez ikakve dileme može računati na parlamentarno "svesrpsko jedinstvo" u delegitimiranju dokumenta koji ga toliko tišti. Čak do manipulacija sa potencijalnim referendumom.
Sve u svemu utemeljeno možemo očekivati Dodikovo ponavljanje opisanog Karadžićevog marifetluka ili nečeg sličnog. Jeste da bi ovakav potez produkovao ozbiljnu političku krizu, ali bar za Dodika znamo koliko je "velemajstor kriza". Pritom po ko zna koji puta ponavljam kako samo totalno neupućeni mogu maštati o mjerama protiv Dodika iznad ovoga šta se godinama povlači kao "sankcije".
Na kraju valja još samo ukazati na narastajući sukob između Trampa i Erdogana, zbog kog se Bakiru Izetbegoviću ne žuri u NATO okrilje. Ko malo bolje poznaje veze HDZ-a Hrvatske i BiH (Agrokor, banke, energenti...) sa Putinom i Rusijom može skontati i karikiranja Dragana Čovića. Stvari kakve Željko Komšić teško da će ikada shvatiti.
Dakle, situacija u kakvoj Narodna skupština RS-a odluči drugačije od onoga šta je Dodik potpisao, a kao posljedica njegovog izvlačenja iz iznuđenih prilika, sasvim je izgledna. Politička kriza povodom takve "odluke" najbolje odgovara Dodiku, Izetbegoviću i Čoviću, a slabi pozicije sijaseta kojekakvih "papaka" i političkih konvertita. Bar dugoročno gledano.
Normalno, u takvoj promjeni "dogovora" odlaže se formiranje Savjeta ministara BiH, baš kako to odgovara mešetarskom trojcu. Da je Dodika, Izetbegovića i Čovića zanimalo formiranje ovog tijela učinili bi to još prošle godine. Nemojmo biti naivni.
