Prof. dr. Gavrankapetanović govorio je o svom pozivu, o zdravstvenom sistemu u našoj zemlji. Uprkos svemu kaže da niti želi niti može otići odavde.
Kada su u pitanju operacije, ima li nešto što će te pamtiti do kraja života?
“Više je takvih situacija bilo, ali jedna jedna od tih koja je najteža situacija je bila u augustu 92.- godine. Bio sam mlad ljekar i navečer sam oko dva sata, kada nije bilo struje gdje su bile lojanice, bilo je granatiranje na Mojmilu.”
Prisječajući se te noći, profesor se sjeća Aide koja je tada imala 22 godine.
“Granata je u njenom stanu ubila njenog muža, a ona je došla kod nas u prijemni blok gdje je rentgen. Ja sam sišao i vidio sam da je bila dezartikulacija, znači kuk je bio granatom otkinut cijeli kao i noga, sa više gelera u trbuhu. Ona je trudna bila. Sedmi mjesec trudnoće.”
U toj situaciji, sa profesorom Gavrankapetanovićem bili su i profesori Osman Durić, Safet Ćibo, te profesor Jahić sa ginekologije.
“Mi smo dovršili tu dezartikulaciju. Ona je meni cijelo vrijeme dok mi trčimo i guramo kroz onaj hodnik, sad nemate krvi, ne vidite dobro. Onaj agregat se upali pa stane. Mi smo dovršili taj dio na karlici i onda je doktor Jahić uradio carski rez i dijete, dijete je bilo mrtvo.“
Borba za život majke
U dijelu abdomena bilo je puno rana, prisjeća se dr. Gavrankapetanović. Nakon 3 sata borbe za život djevojka je preminula…
“Mi smo pokušavali da je reanimiramo. Sjećaj se profesorice Željke Rukavine, kaže nemoj Ismete, ne možemo očekivati, nemamo ništa. Teško mi je bilo. I danas mi je teško“
