Nermin Nikšić i Dino Konaković nisu u stanju da promjene ni sijalicu u stanu, a kamoli da promjenu Dodika i Čovića. Ne treba očekivati nikakve spektakularne promjene, ili čak bilo kakve, a da je Bakir Izetbegović zaslužio da bude odbačen, jest i to s užitkom treba uraditi. Ono što ostaje problem jest defanziva u kojoj će ostati država BiH.
Tokom osamdesetih godina bila je serija „Priče iz radionice“ u kojoj nas je majstor Života (sjajno ga glumi Zoran Radmilović) zabavljao, kako njegove stalne mušterije, tako i slučajne prolaznike i ljude koji su tražili načina da poprave kvar na automobilu. Nas u Bosni i Hercegovini umjesto Životine automehaničarske radnje i Nedeljnog popodneva kojeg je vodio Minimaks vikendom uglavnom zabavljaju političari. Oni su postali rijaliti zvijezde. Posljednja zgoda se desila jučer i to u vinskom podrumu Milorada Dodika, kojem su predstavnici tzv. „Osmorke“ došli na noge da zajedno sa njim i HDZ-om Dragana Čovića sastave vlast u Bosni i Hercegovini. Pomalo su komični ovi ljudi koji su za Dodika i ljude sa američke crne liste tvrdili da će ih poslati na „smetljište istorije“, te kao da su to neki novi Milorad Dodik i Dragan Čović sa kojima će dijeliti vlast u Bosni i Hercegovini.
Da se razumijemo, SDA i njen lider Bakir Izetbegović zaslužuju onoliko godina opozicije koliko vladaju, dakle 30, i treba ih držati dalje od bilo kakvog budžeta. Izetbegović mlađi jednostavno je toliko zgadio SDA svim drugim političkim akterima, da od njega bježe kao vrag od krsta. Kad je vidio da su ga napustili decenijski partneri, Milorad Dodik i Dragan Čović, Bakir javnost u Bosni i Hercegovini upozorava da su se sastali u vinariji, te da je to poniženje za muslimane. Taj isti Izetbegović nikada neće reći da je veće poniženje za te iste muslimane pljačka naroda, korupcija, respiratori, tenderi, telekomi, elektroprivrede, razni asimi i voloderi, sve te lopovčine i ljudi koji su nas doveli socijalno i ekonomsko dno... Taj isti Bakir proba, dakle, igrati na kartu nekakvog lažnog radikalizma, kojem ovdje nikada nije bilo mjesto. Vidi se da je pogubio sve konce i da će njegovo propadanje biti brže nego što je i sam mislio. Sam je odgovoran za to, jer je sistematski ubio demokratski kapacitet SDA, kojeg je skromno stvarao Sulejman Tihić.
S druge strane, od Nikšića i Konakovića, kao i ostalih lažnih nosioca promjena, dolaze takve nebuloze i farbanje očiju javnosti. Dragan Čović i Milorad Dodik su isti oni koji su radili sa Bakirom Izetbegovićem. Oni će ostati isti oni koji razvaljuju državu. To će raditi i sa „Osmorkom“, sa Konakovićem i Nikšićem. To je svim politički pismenim ljudima jasno. Bajke kako su to neki novi ljudi su gluposti za naivne. Nermin Nikšić i Dino Konaković nisu u stanju da promjene ni sijalicu u stanu, a kamoli da promjenu Dodika i Čovića. Tako da ne treba očekivati nikakve spektakularne promjene, ili čak bilo kakve, a da je Bakir Izetbegović zaslužio da bude odbačen, jest i to s užitkom treba uraditi. Ono što ostaje problem jest defanziva u kojoj će ostati država Bosna i Hercegovina, njena funkcionalnost i progres. A tek koliko bizarna i bespotrebna postaje uloga Željka Komšića, čovjeka koji je bukvalno dobio da bude 2:1 u Predsjedništvu, jer će ga, evo, na prvoj utakmici Željka Cvijanović i Denis Bećirović preglasati pri odabiru kandidata za predsjedavajućeg Vijeća ministara – i to će glasati za Borjanu Krišto koju je Komšić pobijedio na izborima. I tu se vidi sva besmislenost njegovog političkog angažmana. Kamo sreće da gledamo Životu i Minimaksa, a ne ove sitne varalice iz Miletove vinarije koje narod dovode u zabludu. I tako iz nedjelje u nedjelju.
