“Kad budem na samrti neću se žalostiti...
I neću brinuti za svoje prolazno tijelo. Moja braća muslimani će izvršiti obaveze prema meni, a to su:
1- da će mi skinuti odjeću,
2- ogasuliti me,
3- u ćefine me zamotati,
4- iznijeti me iz kuće,
5- odnijet će me do mog novog prebivališta - kabur,
6- doći će mnogi da isprate moju dženazu, ćak će neki odgoditi i svoje poslove kako bi došli da me ukopaju... iako većina njih nije razmišljala o savjetu kojeg sam im uputio jednoga dana...
7- mojih ličnih stvari će se lahko otarasiti...
- mojih ključeva,
- mojih knjiga,
- moje torbe,
- obuće,
- odjeće, i drugih stvari...
A ako moja porodica bude prihvatila, možda će se nekome to i pokloniti, pa ja budem od toga imao koristi...
Budite sigurni da dunjaluk neće tugovati za mnom...
da svijet neće stati zbog moje smrti,
a ekonomija će i dalje ići svojim tokom,
I moj posao... doći će neko drugi da ga preuzme...
Moj imetak će otići, halalom, mojim nasljednicima,
dok ću ja za njega odgovrati.
I za malo i za veliko...
I prvo bez čega ću ostati, nakon smrti, jeste moje ime.
Zbog toga će, kada umrem, govoriti: ''gdje je to tijelo''?
I niko me više neće zvati po imenu!
Kada mi budu htjeli klanjati, reći će: ''donesite tu dženazu''.
I neće me zvati po imenu!
I kada me budu htjeli staviti u mezar, reći će: ''primaknite tog mejta'', i neće spomenuti moje ime...
Zbog toga mi toga dana neće biti od pomoći, moje porijeklo, niti moje pleme, neće mi pomoći moja pozicija, niti to što sam bio poznat...
I zato ti koji si sada živ, dobro znaj, da će se za tobom žaliti samo na tri načina:
1- Ljudi koji te samo onako poznaju, iz viđenja, reći će: ''šteta''...
2- Prijatelji i drugari, biće žalosni nekoliko sati, ili par dana, i nakon toga će se vratiti svojoj priči, čak će se i smijati, kao da ništa nije ni bilo.
3- Velika žalost će biti u kući. Porodica će žaliti za tobom sedmicu... dvije... mjesec... dva mjeseca, možda čak i godinu... ali nakon toga će te staviti u arhivu sjećanja.
Ispričana je tvoja priča kod ljudi, na dunjaluku, a počinje tvoja stvarna priča, koja se zove: Ahiret!
Nestalo je:
1- ljepote,
2- imetka,
3- zdravlja,
4- djece,
5- napustio su kuće i dvorce,
6- supružnika,
...nije ti ništa ostalo, osim tvojih dobrih djela, a počeo je za tebe stvarni život!
Ovdje se postavlja pitanje:
Šta si ti pripremio/la za tvoj kabur, za tvoj ahiret???
Ovo je realnost koja, zaista, zaslužuje da kod nje zastanemo i da o njoj duboko razmislimo!
Zbog toga, dobro pazi na sljedeće stvari:
1- na farzove (namaz, post, zekat...),
2- na dobrovoljne ibadete (nafile),
3- skrivena sadaka,
4- dobro djelo - ma kakvo bilo,
5- namaz u noći – dok drugi spavaju.
Da bi se spasio...
Ako budeš pomogao da se proširi ova opomena, a ti si sada živ, naći ćeš to na vagi svojih dobrih djela, na Sudnjeme danu, inšallah...
''I opominji, pa uistinu će opomena koristiti vjernicima.''
