Niko nije mogao ni slutiti da će 2016. biti upamćena po najgoroj mogućoj vijesti, započinje priču Atifa, objašnjavajući da je to godina u kojoj se život njene porodice u potpunosti promijenio.
Iz Tuzle su privremeno preselili u Sarajevo, gdje se Nadja liječila
Tada su ona i suprug planirali trogodišnju Nadju upisati u vrtić i na sistematskom pregledu ustanovili su da njihova kćerka ima akutnu limfoblastnu leukemiju.
"Dva dana prije tog ugovorenog termina za ljekarsko uvjerenje imala je temperaturu pa smo odlučili i nakon toga dijete odvesti na daljnje pretrage, tada je i počela naša borba s rakom. U tom trenutku nam se život preokrenuo, pogotovo jer je naše dijete zaista izgledalo zdravo, bez ikakvih vidljivih simptoma. Na moje insistiranje doktorica nas je uputila da radimo nalaz krvi, jer je šest mjeseci prije toga Nadja bila anemična. Na nalazu krvi je primijećeno da nešto nije uredu, jer su sve krvne ćelije bile u padu", ispričala nam je Atifa.
S obzirom na to da žive u Tuzli, Nadja je u tom gradu odmah smještena na Klinički centar, međutim, kako nam je navela Atifa, bili su prinuđeni privremeno se preseliti u Sarajevo, jer tada u njihovom gradu nije bilo mogućnosti liječenja kemoterapijom.
"U Sarajevu smo proveli narednih sedam mjeseci na intenzivnom bolničkom liječenju. To je jedan zaista mukotrpan životni period, kada doslovno živite dan za danom. Tada shvatite da nemate kontrolu nad svojim životom, niti nad onim što vam se dešava, jer nismo mogli ni pomisliti da će baš naše dijete oboljeti od raka. U biti je najteže bilo suočiti se s dijagnozom i prihvatiti sve to. Meni je za to trebalo više od mjesec, jer je ona fizički sasvim dobro izgledala, osim što je bila malo blijeda", kazala je.
Najteži trenutak je bio gubitak kose
Dolaskom u Sarajevo, Atifa nam je ispričala da su razmišljali kako će i finansijski iznijeti cijelu situaciju, jer nije jednostavno neko vrijeme biti odvojen od kuće. Međutim, zahvaljujući Roditeljskoj kući i svim roditeljima, djeci i osoblju, koji su u njoj boravili, ta borba je bila znatno lakša.
"Onog trenutka kada vam saopće da imate pravo na besplatan smještaj i namirnice, to je ogromno olakšanje. Roditeljska kuća je bila motivacija, jedna vrsta utočišta za dijete, jer u bolnici prolazi mnoge bolne procedure. To je bilo mjesto gdje su mirni i to je i psihološko i finansijsko rasterećenje. I kao roditelj sam se iznenadila kako je naš zdravstveni sistem organizovan i kako se ništa ne prepušta slučaju", dodala je.
Prisjetila se da je nekako prijelomni trenutak bio početak opadanja kose, kada su zapravo shvatili da je ta bolest stvarna i da moraju biti jači nego ikada.
"Nekada se postidim sama svojih emocija u tom trenutku, jer mi je nekako bilo najteže to proživjeti, jer je i njoj kao djevojčici izuzetno teško padalo opadanje kose. To je u biti trenutak suočavanja s tim da nema nazad, ali ni naprijed bez hemoterapije. Kosa se ne gubi preko noći, već postepeno, u pramenovima, i zapravo smo shvatili da ni to nije strašno, da je život najbitniji i da će kosa ponovo porasti. Najviše sam se plašila da neću više provoditi s njom trenutke u zagraljaju i danas ne želimo propustiti nijedan zajednički minut, ni zbog čega", naglasila je.
Izlječenje djece od raka je uspješno od 70 do 80 posto slučajeva
Nadja sada ima sedam godina i cijela ova priča polako ostaje samo u ružnom sjećanju cijele ove porodice. Prošle su četiri godine od inicijalne dijagnoze, a kako nam je Atifa ispričala, najbitnije je bilo da cijeli period liječenja prođe bez komplikacija.
"U svakom trenutku možete očekivati da stane srce, bubreg ili da neki organ bude oštećen i to je teret koji nose roditelji oboljele djece. Ostala je još godina rizičnog perioda i moj suprug i ja smo iz svega ovoga izvukli puno pozitivnog. Bila je neizvjesna i teška borba u kojoj naučite mnogo toga o sebi. Naučite o svojim granicama i koliko ste kao roditelji sposobni izdržati kada vam dijete oboli. Pronašli ste neku snagu za koju ste mislili da je ne posjedujete. Ljubav nas je zapravo sve vrijeme tjerala, ona tako mala nas je motivisala i nikada nije odustajala. I inače je moj savjet roditeljima da budu hrabri i uz svoje dijete, jer će im ono dati snagu i na kraju će izaći iz svega kao pravi borci", naglasila je Atifa.
Istraživanja ukazuju da je pravovremeno uspostavljanje dijagnoze kod djece ključno, jer je lakši i uspješniji tok liječenja, a prognoze su bolje.
"Olakšava i činjenica da je danas uznapredovala medicina i dijagnostika pa je izlječenje djece od raka uspješno u od 70 do 80 posto slučajeva, što je znatno bolje u odnosu na prije 30 godina, kada je taj procenat bio oko 30 posto. Inače rak razvije simptome tek u poodmakloj fazi pa je najlakše nekako prepoznati leukemiju, jer krvna slika pokaže sve loše parametre. Kada je riječ o djeci, ova vrsta raka je izlječiva u oko 85 posto slučajeva", zaključila je naša sagovornica.
