Umro je legendarni TV voditelj Saša Zalepugin (91). Tužnu vijest potvrdila je njegova supruga Tihana Harapin Zalepugin koja se na Facebooku od njega oprostila riječima:
“Zbogom dušo moja, jedno moje”, čekaj me.
Legendarni TV voditelj Saša Zalepugin o Sarajevu
Saša Zalepugin (91) je bio jedan od najpopularnijih televizijskih voditelja u bivšoj državi, uz čiji lik i glas su se provodila nezaboravna nedjeljna popodneva. U penziji je otkrio svoju izumiteljsku stranu, no televizija je ipak bila i ostala njegova prva ljubav.
Od 1971. bio je urednik Zabavnog programa RTZ-a te je počeo uređivati i voditi „Nedjeljom popodne“, emisiju koja je ušla u televizijsku historiju Jugoslavije kao jedan prototip mozaično-zabavne emisije, koja možda i do danas nije nadmašena s obzirom na standarde koje je Zalepugin imao.
Legendarni TV voditelj Saša Zalepugin prije tačno deset dana doživo je moždani udar. Od tada se nalazio na jedinici intenzivne njege na zagrebačkom Rebru, piše Jutarnji.
O svom životnom putu govorio je za 24 sata, u jednom od njegovih zadnjih, opširnih životnih intervjua. Najviše je, s čežnjom i ljubavi, pričao o Sarajevu svog djetinjstva. Tamo je doživio ranu mladost, stekao prve prijatelje. Pamtio je i ružne dane Drugog svjetskog rata u Sarajevu, pucnjave po ulicama, policijskog sata, odvođenja ljudi u lancima…, sve je to Saša kao dječak gledao s prozora.
Stanovao na Marindvoru
Mama mu, naime, nije dala izaći iz kuće jer je to bilo opasno po život. Gledao je savezničke avione koji su prelijetali grad. Znao je koji je koji jer je imao knjigu s naslikanim tipovima aviona. Razlikovao je bombardere, lovce… U sjećanje mu se usjekla scena iz 1941. Imao je 10 godina, stanovao na Marindvoru, igrali su se na livadi iza kuće, a jedan od njegovih prijatelja bio je Jevrej.
“U jednom trenutku čuli smo gužvu s druge strane kuće. Obišli smo je i vidjeli ustaše kako hapse Jevreje i guraju ih u kamion. Moj prijatelj je stao i gledao, među njima je bila i njegova mama. Počela je vikati iz kamiona “Leo, odi, odi, bježi”, Leo je skočio za mamom u kamion i bilo je gotovo. Odveli su ih u Auschwitz. Pred našim očima. Da nismo obišli zgradu možda bi ostao živ, možda bi ga neko sklonio. Ostalo je to veliko možda i sjećanje na prijatelja koje ne blijedi niz godina”, govorio je Zalepugin prije dvije godine.
