Prije 25 godina, Dejtonski mirovni sporazum zaustavio je najgori evropski sukob i genocid od Drugog svjetskog rata. Više je Europljana umrlo u ratu u Bosni nego tokom cijelog hladnog rata. Nesposobnost Sjedinjenih Država i njihovih europskih partnera da se dogovore o načinima zaustavljanja ubijanja je bio najveći transatlantski neuspjeh u 70 godina. Ovaj rekord u tragediji i katastrofi je razlog zašto je mir, postignut u Daytonu 1995. godine, bio tako upečatljiv i iznenađujući uspjeh.
Međutim, danas su dejtonski aranžmani povezani manje s mirom, a više s disfunkcijom. Dijelom je tako zato što je Dayton više bio primirje nego nagodba. Razrađena upravljačka arhitektura stvorena u Daytonu zamrznula je zaraćene strane (Republika Srpska i Federacija) i nagradila njihovu posvećenost etnički zasnovanoj kontroli teritorija. Od tada, kleptokratski etnonacionalisti manipuliraju dejtonskim odredbama kako bi učvrstili svoju moć na štetu održivosti zemlje.
O novom sporazumu za BiH pišu nekadašnji savjetnik Richarda C. Holbrookea, ekspert za jugoistočnu Evropu i saradnica u Evropskom vijeću za vanjske odnose.
Bosna i Hercegovina je manje sigurna, a izgledi za nasilje su veći nego prije 10 godina. Riskira da postane crna rupa Balkana: mali gravitacijski centar korupcije i etnonacionalističkog žara toliko gust da uvlači još više negativne energije i zloćudnog utjecaja, narušavajući tako svoje susjedstvo i veze cijele regije s ostatkom Europe.
Bez odlučne promjene Daytona Bosna i Hercegovina riskira da postane katastrofa na pragu nove američke administracije. Bosanska implozija ne samo da riskira ponovno krvoproliće već bi mogla ojačati ruski i kineski utjecaj u široj regiji, dodatno narušiti NATO-savez i poremetiti američke veze s Europskom unijom.
Zemlja na aparatima
Kao dejtonska babica, Sjedinjene Države snose posebnu odgovornost da prošire uspjeh Daytona popravljajući njegove nedostatke. Srećom, dejtonski arhitekti nikada nisu namjeravali da njegovi aranžmani ostanu statični. Unutar njegovih odredbi nalaze se sredstva za reformu. Popravka Daytona je također prilika za SAD da ožive partnerstvo s EU i da rade s građanima BiH kako bi se postigla funkcionalna i efikasna država koja uživa narodni legitimitet, pridržava se vladavine zakona, suzbija korupciju, osigurava jednaka prava pojedinaca i zaštite manjina, započinje ekonomski rast i doprinosi sigurnosti i stabilnosti jugoistočne Europe.
Dayton ima mnogo vrlina. Zaustavio je rat. Primirje je održano. Dayton je potvrdio nastavak Bosne i Hercegovine kao suverene zemlje, što je temelj daljnjeg pravnog razvoja države. Svojim jemcima je stvorio obvezu da osiguraju poštivanje njegovih odredbi.
"BiH nije jedinstvena po korupciji, ali se njenim ustavom jedinstveno manipulira kako bi se omogućila korupcija."
Dayton također ima i svojih problema. Da bi zaustavili rat, dejtonski arhitekti osjećali su se primoranima da dodijele najvažnija prava konstitutivnim narodima (bosanskim Hrvatima, bosanskim Srbima i većinskim Bošnjacima) nad pravima pojedinačnih građana. Ustav također u osnovi priznaje kontinuirani autoritet zaraćenih strana kroz dva entiteta: Federaciju, uglavnom naseljenu Bošnjacima i bosanskim Hrvatima, i Republiku Srpsku, u kojoj živi većina bosanskih Srba. Više ovlasti imaju entiteti nego slaba centralna vlada.
Ove strukture uokviruju zrelu etnokratiju s klijentelizmom koji svakodnevno podstiče nevoljnost među građanima zemlje. Korupcija je endemska i raste, degradirala je upravljanje zemljom, potkopala demokratiju, poremetila pravosuđe, smanjila povjerenje javnosti u državne institucije, iskrivila ekonomiju i privukla sumnjive finansijske tokove koji se provlače kroz ostatak Europe. BiH nije jedinstvena po korupciji, ali se njenim ustavom jedinstveno manipulira kako bi se omogućila korupcija.
Dejtonski institucionalni okvir također usporava ekonomski razvoj zemlje. BiH je jedna zemlja, ali to nije jedna ekonomija, prepreke ekonomskim aktivnostima odražavaju i jačaju etno-političke razlike.
Rezultat svega je zemlja na aparatima: bez ustavne reforme ne može se predvidjeti kraj oslanjanja Bosne i Hercegovine na međunarodnu zajednicu, a njeni političari pljačkaši su stvarni korisnici darežljivosti Zapada.
Spašavanje mira
Građani BiH se mogu i moraju odvojiti od ove sudbine. Ne mogu to uraditi sami. Ustav zemlje ugrađen je u Dejtonski sporazum, koji obavezuje SAD i EU da pomažu u njegovanju političkog prostora u kojem građani te zemlje mogu naporno raditi posao neophodan za provođenje promjena. Građanski pokreti mogu definirati i održati reformu, međunarodna akcija može to katalizirati. Ako međunarodna zajednica sada ne odluči pomoći BiH da uspije, bit će saučesnik u njenom pogoršanju i eventualnoj imploziji.
Obnovljeni napor za promjenom zahtijeva da SAD i EU obnove svoje teško pohabano partnerstvo. U prošlosti, Bruxelles je imao sredstava, ali često mu je nedostajala volja da izvrši potrebne reforme, dok je Washington često pokazivao volju, ali nije uspio izdvojiti potrebne resurse. Kada obje strane rade višesvrsno, svaka od njih slabi. Kada se zajedno uključe kao partneri u reformi, svaka može poboljšati snage one druge. Nova pogodba zahtijevat će težak rad svake strane: Washington mora biti spreman da ponovo revidira Dayton kao način za ubrzanje reformi koje Bruxelles zahtijeva, Bruxelles mora biti spreman za usku suradnju s Washingtonom i biti spreman kazniti one u zemlji koji bi opstruirali te reforme.
Obnovljeni angažman SAD-a i EU bio bi moćan znak podrške razočaranom narodu Bosne i Hercegovine da neće morati tolerirati suzbijanje svojih individualnih prava i vladavine zakona dok gledaju kako njihovi susjedi nastavljaju prema europskom toku dok oni sve više zaostaju. U tom smislu BiH je prilika, a ne samo kriza koja čeka da se dogodi. Građani zemlje žele demokratiju. Nisu alergični na reforme, zapravo, oni imaju mnogo ideja kako to postići. Na izborima prošle sedmice odbacili su etnonacionaliste.
"Bosanska implozija ne samo da riskira ponovno krvoproliće već bi mogla ojačati ruski i kineski utjecaj u široj regiji i dodatno narušiti NATO-savez."
Opće je poznato da se država kreće u smjeru koji bi mogao dovesti do katastrofe i široko je rasprostranjena svijest da su dejtonske strukture skupe, duplicirajuće i neodržive. Uloga SAD-a i EU je da uspostave i provode okvir koji oslobađa prostor za ozbiljne napore građana prema reformama i sprečava narušivače da blokiraju proces.
SAD i EU moraju jasno staviti do znanja da teritorijalne zamjene i secesija nisu na stolu. One bi trebale potvrditi ovlasti visokog predstavnika da provodi odredbe Daytona. Snage Europske unije (EUFOR) stacionirane u zemlji treba ojačati i pozicionirati strateški, tako da ne samo nadgledaju sukob već su u stanju odvratiti policiju i paravojne formacije od suzbijanja građanske neposlušnosti. Washington i Bruxelles moraju biti spremni sankcionirati korumpirane zvaničnike i one koji žele opstruirati široko zasnovani proces reforme koja je vođena građanima.
Te akcije moraju biti dopunjene snažnim porukama vanjskim akterima, uključujući Zagreb i Beograd, da moraju poštivati suverenitet i teritorijalni integritet Bosne i Hercegovine. Hrvatska, koja je već članica EU, i Srbija koja to želi postati, svoj utjecaj u BiH trebaju uskladiti s reformama koje traže Washington i Bruxelles, a ne protiv njih. Tandem SAD-a i EU također bi trebao poslati jasnu poruku Moskvi da mora zaustaviti svoju finansijsku pomoć i paravojnu obuku separatistički nastrojenim opstrukcionistima u RS-u.
Prepravka pravosuđa
EU je nedavno predstavila Ekonomski i investicioni plan za zapadni Balkan koji nudi 9 milijardi eura za region, plus još 5 milijardi eura dodatnih garancija za zajmove i obaveze. Njena uslovljenost, međutim, i dalje ostaje slaba. Novčana sredstva su snažno orijentirana na javni sektor - upravo na dijelove ekonomije koje su zarobljene kleptokratskim, etnonacionalističkim elitama. Umjesto toga, EU bi trebala identificirati prioritetne projekte koji mogu pomoći reformi i poslati jasnu poruku da njezin novac odlazi drugdje ako taj proces bude blokiran.
EU je također stvorila dva nova alata za svoje članice koje bi mogla primijeniti i na Zapadni Balkan. Prvi su zahtjevi vladavine prava vezani za fondove namijenjene pomoći zemljama da se oporave od pandemije Covid-19. EU bi mogla postaviti slične uslove svojim novim sredstvima za region. Drugo novo sredstvo EU je specijalni tužilac za korupciju. Posebna jedinica u tužilaštvu mogla bi u najmanju ruku pratiti upotrebu novca EU u regiji, a drugi donatori mogli bi obećati slična pravila ili omogućiti pristup informacijama tužiocu EU. U tom smislu bi se moglo učiniti više.
Uspostavljanjem ovih okvirnih uslova, SAD i EU mogu postaviti pozornicu za domaći reformski proces. Bez diktiranja posebnih promjena, tandem SAD-a i EU trebao bi postaviti minimalne parametre ili kategorije reformi. To uključuje promjene u strukturi odlučivanja koje bi omogućile funkcionalniju centralnu vladu i ojačane općine, prepravku pravosudnog sistema, suzbijanje korupcije i gašenje kleptokrata i razbijanje sistema koji štiti političke stranke a koji je zadavio ekonomiju.
Trenutno se narodi BiH slažu oko toga što njihova država nije. Zapad bi im trebao pomoći da pozitivno definiraju što bi trebalo da bude, sazivajući građane da odrede promjene Ustava zemlje i strukture donošenja odluka koje su izvedive kratkoročno i srednjoročno. Bosna i Hercegovina je krucijalna karika Balkana. SAD i EU imaju snažan ulog u funkcionalnoj i djelotvornoj multietničkoj demokratiji, sigurnoj u svojim granicama i politički stabilnoj. Nakon 25 godina vrijeme je da se popravi Dayton. Bit će teško, ali je izvedivo.
(Daniel S. Hamilton je ugledni saradnik austrijske Marshall Plan Fondacije i direktor programa Global Europe u Woodrow Wilson Centru. Bio je američki koordinator za stabilizaciju jugoistočne Evrope nakon rata na Kosovu i viši savjetnik za politiku ambasadora Richarda C. Holbrookea. Jasmin Mujanović je politolog specijaliziran za politiku jugoistočne Evrope i voditelj podcasta Sarajevo Calling. Majda Ruge je viša politička saradnica u Evropskom vijeću za vanjske odnose sa sjedištem u Berlinu.)
