Politički pokret POMAK, koji sebe voli nazivati „pokretom za aktivnu i modernu Krajinu“, nastao je tokom podjela unutar Socijaldemokratske partije (SDP) Unsko-sanskog kantona i Bihaća. Ovi momci iz tzv. bihaćke gradske raje, kako sebe sami nazivaju, pokazali su se izuzetno vještima u političkim marifetlucima, do te mjere da su nadmašili čak i svog bivšeg šefa, Hamdiju Lipovaču.
Dok Lipovača, poznat po svojoj sposobnosti da pred izbore zaposli svoje stranačke pulene, nije bio u stanju toliko efikasno “trpati na budžet”, POMAK je otišao korak dalje. U proteklim mjesecima, pred predstojeće izbore, ovaj pokret je intenzivirao zapošljavanja u javnim ustanovama Grada Bihaća, koristeći svaku priliku da svoje članove i pristalice smjesti na budžet.
POMAK se očito nada da će im naziv “pokret” olakšati prihvatanje među građanima, u pokušaju da izbjegnu negativne konotacije koje mnogi povezuju sa političkim strankama. Međutim, njihovi potezi su sve manje suptilni, a građani Bihaća sve više primjećuju kako su javne ustanove Grada postale glavni izvor zapošljavanja za POMAK-ove članove, od onih sa srednjom školom do onih sa fakultetskom diplomom.
Najnoviji primjer ovakvog djelovanja je objava Javnog oglasa za zapošljavanje četiri nova radnika u ZU Dom zdravlja Bihać od čega je jednio radno mjesto šef službe biohemijsko-hematološkog laboratorija i 3 medicinske sestre na porodičnoj i općoj medicini, uprkos činjenici da ova ustanova još uvijek nema stalno imenovanog direktora, već vršioca dužnosti. Oglas dolazi samo godinu dana nakon velike afere vezane za konkurs za medicinsku sestru u službi za zaštitu žena, o čemu su mediji široko izvještavali. Ured za borbu protiv korupcije Unsko-sanskog kantona tada je otkrio detalje političkog mućkanja, kršenja zakona i nezakonitog poništenja konkursa, što je izazvalo burne reakcije javnosti.
I dok se mnogima uzima „kruh iz usta“, POMAK-ovci koriste svaku priliku da taj kruh namjeste svojim ljudima. Postali su poznati po tome što zapošljavaju članove dobrostojećih porodica, djecu tajkuna i utjecajnih ljudi iz stranke, često odmah poslije srednje škole, smještajući ih na budžet i u javne ustanove. Ovi potezi su očigledno motivisani željom da se osvoje izbori u Bihaću i zadrži pozicija gradonačelnika.
Građani Unsko-sanskog kantona s pravom se pitaju da li će Kantonalna inspekcija pratiti ovaj konkurs, te kako će na sve reagovati pravosudni organi, policija i ostale institucije. Nažalost, iskustvo pokazuje da zakon često ne vrijedi za političke stranke i njihove pulene, već isključivo za one bez političke zaštite, siromašne i one bez štele.
Hoće li se ovakav trend nastaviti ili će institucije konačno početi djelovati u interesu građana, ostaje da se vidi. Za sada, jedino što je sigurno je da POMAK koristi sve raspoložive resurse za osiguranje svojih političkih ciljeva, ne obazirući se na posljedice koje takvo djelovanje ostavlja na društvo i javne resurse.
