Bosna i Hercegovina je, barem zasad, ostala bez novca iz Plana rasta za Zapadni Balkan, programa Evropske unije. Političari se već danima "prepucavaju" o krivici, ali bi bilo pogrešno amnestirati odgovornost zvaničnika iz Brisela.
Naravno, najveća odgovornost je na vlastima u BiH. Svi zvaničnici koji su imali moć odlučivanja imaju svoj dio krivice za to što je naša država jedina u regionu ostala bez novca (70 miliona eura) iz prve tranše Plana rasta.
Krivica je na premijerima četiri kantona (ZDK, TK, SBK, USK) koji su poslali "uslovnu saglanost" na nacrt Reformske agende, znajući uputstvo Vijeća ministara BiH da je to efektivno glas "protiv." Krivica je apsolutno i na ministrima iz Republike Srpske, koji su odbacivali zahtjeve Evropske komisije da se dokument mora poslati sa svim usaglašenim mjerama, a ne bez dvije koje su njima bile sporne.
Naravno, po toj liniji krivicu snose i njihovi koalicioni partneri iz HDZ-a i Trojke (NiP, SDP, NS), koji su takav dokument prihvatili i poslali na usaglašavanje, bez da su razmotrili činjenicu da premijeri, posebno imajući u vidu da dolaze iz SDA, neće prihvatiti i usaglasiti takvu Reformsku agendu. Još više su krivi kada se uzme u obzir da su kroz formiranje Radne grupe za Plan rasta i njenog Pravilnika omogućili da bilo koji premijer kantona ili entiteta blokira evropski put BiH, iako nisu morali.
Dio odgovornosti snosi i EU, ali ju izbjegava, odnosno zvaničnici iz ove međunarodne organizacije jer su u cijelom procesu imali niz propusta koji su na kraju otvorili vrata za bh. političare da rade ono što im ide najbolje - politička prepucavanja, a ne rad u interesu građana BiH.
Naravno, EU se nalazi u takvoj poziciji da ima mogućnost na svaki način da uvjetuje vlast u BiH, jer novac dolazi iz Brisela. Pri tome, osim novca, tu je i članstvo u EU, što je jedina tačka po kojoj su saglasni svi partneri u vladajućoj koaliciji u našoj zemlji.
Problem pristupa EU, barem u ovoj situaciji, je što konstantno otvara šansu bh. političarima za amnestiju od odgovornosti, te za vječito odugovlačenje s procesima ključnim za našu zemlju.
Iz Evropske komisije nazad poslali potrebne revizije, koje su uključivale odstranjivanje komentara i kritika, koje su postojale u samom dokumentu, kao i vraćanje sporne dvije mjere koje je odbijao SNSD, a što je popunjavanje Ustavnog suda BiH sudijama iz RS-a i implementacija svih odluka, te ukidanje entitetskog glasanja u Vijeću za državnu pomoć.
Nakon toga, EU je sebe odstranila iz procesa. Kako je izbor blizak dešavanjima iz EU je samo stizala urgencija da se "kakav god" dokument usaglasi i pošalje. Posebno je sporno što EU nikada pred naše vlasti nije stavila nikakav vremenski rok, već se konstantno pričalo o tome kako "ima vremena" i da se treba nastaviti raditi.
Zvuči pomalo nevjerovatno da iz Brisela mogu očekivati da bez ozbiljnog pristupa, koji bi uključivao rokove koji se ne mogu probiti i značajne posljedice po vlasti ako se dokument ne usvoji, dođu rezultati, posebno kad se uzme u obzir kako stvari u BiH funkcionišu.
U diplomatiji postoji termin koji se zove "carrot and stick" (mrkva i štap, engl.), koji je dokazan kroz više vijekova korištenja. Sastoji se od toga da se strani koja pregovara iz pozicije slabijeg (u ovom slučaju BiH) nudi nešto dobro (mrkva) ili nešto loše (štap) kako bi se nešto uradilo.
Iz EU očigledno smatraju da je moguće imati "mrkva" pristup, gdje bh. vlastima nude ozbiljan novac, odnosno milijardu eura pomoći iz Brisela, bez da imaju neki "štap" kojim bi, kada proces stane, uspjeli da ubrzaju stvari. Diplomatskim rječnikom, bez štapa mrkva može biti i milijarda eura, ali ona ne vrijedi skoro pa ništa.
Kada se konstantno govori da "vremena ima", to nije nikakva motivacija za bh. političare da urgentno riješi neku situaciju. Da je iz Brisela stigla poruka da nakon određenog datuma šanse za barem prvu tranšu od 70 miliona eura više nema, vlasti u BiH bi brzo zaboravile na svoje političke razlike i usaglasile se - to smo vidjeli u velikom broju primjera u prošlosti.
U kontekstu Plana rasta, vrijedi kritikovati još jednu poruku koja je stigla iz Brisela za našu zemlju. Naime, više izvora bliskih Radnoj grupi Vijeća ministara BiH, koje je koordinisalo rad na Reformskoj agendi, potvrdili su da su iz Evropske unije planirali prihvatiti dokument, čak i bez dvije mjere sporne SNSD-u, te bi se skoro pa sigurno našoj zemlji sredstva oslobodila.
Ovakav potez iz Brisela bio bi odskočna daska za Milorada Dodika, predsjednika RS-a i SNSD-a, da se hvali kako je EU prihvatila dokument bez afirmacije Ustavnog suda BiH, pitanja koje će očigledno biti u fokusu nacionalne politike još dugo vremena.
Drugim riječima, Dodik bi ovo shvatio kao "legalizaciju" svojih nastojanja da blokira rad Ustavnog suda BiH, te bi ovo mogao biti opasan presedan za BiH.
Čini se da, iako iz Brisela s bh. političarima "imaju posla" već više od 20 godina, iz EU još uvijek ne razumiju kako funkcioniše politika u BiH.
