Od momenta kad smo progovorili do momenta smrti, konstantno se pitamo: šta želimo uraditi s životom? Pritisak da otkrijemo šta “bismo trebali raditi” je stvaran, oduvijek. Ovo nije spoljašni pritisak koji se nad nama nadvija; ljudi su napravljeni s višom svrhom od otkucavanja na poslu svaki dan. Mi želimo više od našeg rada i naših života i zaista postoji snažna unutrašnja sila da otkrijemo svoj pravi poziv. I opet ga samo rijetki među nama pronađu. Umjesto toga, mi smo zarobljeni u neugodnom životu, a da ga nismo ni svjesni. I čekamo, kad će nas ta svrha jednog dana udariti u glavu. Nažalost, taj dan neće nikad doći. Mi moramo ciljano tražiti tu svrhu. To nije lahko i nikad je ne pronađemo baš onda kad to želimo. Istina je, pronalazak i otkrivanje svrhe traži vrijeme. Ne dešava se preko noći.I što duže funkcionišemo bez spoznate svrhe, pritisak koji osjećamo je sve veći, jer mislimo da radimo nešto pogrešno. Ali ako imamo prave strategije i mindset (način razmišljanja) ne samo da ćemo se opustiti znajući da ćemo nadoći do spoznaje šta je to naša svrha, nego će to zaista doći brže i lakše nego smo očekivali. U nastavku pročitajte o tim strategijama.
Jasnoća poziva dolazi s akcijom
“Naše akcije grade život sa svrhom i posljedice tih akcija su najmoćniji učitelji na Zemlji.” – Dan Millman
Jedna od najboljih priča o pronalasku poziva dolazi odakle se najmanje nadate: uposlenice u prodavnici hrane i to s odjela sireva. Priča je o gospođi koja je, nakon što se penzionisala u 52. godini, tražila nečim da se bavi. Dolazila je u ovu prodavnicu hrane, kao kupac i primijetila je da su prodavači uvijek na usluzi i prijateljski nastrojeni. Pošto je ranije radila u računovodstvu, ovdje se prijavila na istu poziciju. Iz nekog razloga nisu je primili na taj odjel, nego su je stavili na odjel sireva, da tu prodaje. I o tome nije ništa znala. Međutim, sir je sada bio njen posao i počela je učiti. Kupila je knjige, uzela par online kurseva i pridružila se online forumima da bolje razumije proizvod koji je prodavala. Za par godina – a da nije uopšte aplicirala za posao – promovisana je u Rukovodioca za odjel za sir. I sada, tri godine poslije (t2018, op.p.) ona uči da postane certificirani ekspert za sir. Ono što je pozitivno u ovoj priči, jeste da je gospođa pronašla svoj poziv (s 55 godina) radeći nešto, a ne sjedeći i razmišljajući o tome. Nije ni znala da voli raditi sa sirom, dok je nisu stavili u tu poziciju. Sad, samo o tome razmišlja. Pouka: preduzmi nešto da pronađeš svoj poziv, nemoj samo čekati da ta spoznaja dođe iz vedra neba. Izađi vani i počni raditi, jer jednom kad počneš, prilike će ti početi padati u krilo, a to će ti pomoći da pronađeš svoj poziv, čak i ako nemaš ideju šta bi to moglo biti.
Šta ne možeš da NE radiš?
“…koji je posao koji ne možeš da ne radiš? Otkrij to, živi to, ne samo zbog sebe, nego zbog svih oko tebe, zato što je to ono što mijenja svijet.” – Scott Dinsmore
Kad tražimo poziv, mnogi ljudi misle o tome šta mogu raditi, šta ih uzbuđuje i šta bi s radošću radili svaki dan. Bolji način posmatranja stvari nije šta možeš uraditi, nego bez čega ne možeš.
Jeff Bezos, osivač Amazona, razmišljao je na ovaj način kad je napustio visoko plaćeni posao na Wall Street-u i započeo s online knjižarom. On to naziva “minimiziranjem žaljenja”. U osnovi, njegov cilj je da minimizira količinu žaljenja zbog života, na samom kraju života. Da nije osnovao ovu online prodavnicu knjiga (tada je to bila suluda ideja) osjećao bi veliku količinu kajanja. Odustao je od velikog bonusa i započeo s vlastitom kompanijom. Nije poenta ovog pisanja da se slijede njegovi koraci i da započnete jednu od najvećih kompanija, nego da se ohrabrite ovim potezom i primijenite u svom životu. Postoji li nešto u vašem životu, zbog čega biste žalili da ne uradite? Nešto zbog čega ćete, kad se u starosti zamislite nad svojim životom, koriti sebe što niste pokušali? Da li je otvaranje firme? Prihvatanje promocije na poslu? Promjena karijere? Izlazak s nekim momkom ili djevojkom? Ovaj način razmišljanja seže duboko do korijena ličnih želja. Kad ne razmišljamo kako ćemo nešto i ne razmišljamo jesmo li sposobni, nego se samo usudimo krenuti, postaje lakše, jer poraz nije dio procesa donošenja odluka. Razmislite: šta je to šta ne možete zamisliti da ne radite? I da li biste se kajali ako to ne uradite? Pronađite odgovor i krenite.
Pronađite tok (flow)
“…uspjeh, kao i sreća se ne može sustići, on mora nastati…kao nenamjeravana nuspojava lične posvećenosti pravcu većem od nas samih. – Mihaly Csikszentmihalyi
Tok (Flow, Mihaly Csikszentmihalyi) je tačka presjeka između onog u čemu ste dobri i momenta kad shvatite da je vrijeme postalo nebitno. Evo na primjer, dijete koje čeka da zazvoni kraj školskog časa uvidjeće da vrijeme presporo prolazi, jer se u tom momentu ne nalazi u svom toku (flow). Ali, zato kada odrasla osoba počne raditi nešto u čemu je zaista dobra ili zainteresovana, pojavi se flow ili tok. Kroz pisanje, choaching, prodaju, pa čak i razgovore s prijateljima vrijeme naprosto protiče. I tad osjetite šta je vaš poziv – jer vrijeme protiče.. Kad želite pronaći šta je to u žvotu od čega nemate potrebu gledati na sat ili provjeravati društvene mreže da vrijeme brže prođe, sjetite se tih momenata, kad je prisutnost bila sto posto. Šta ste tada radili i s kim ste bili? Ako se možete sjetiti ovih trenutaka kad ste bili izgubljeni u vremenu, tada ste bili u svom toku (flow-u). Cilj je dakle da napravite što više ovih momenata u životu, kad vrijeme naprosto protiče. Što se češće tako osjećate, tako će i vaš život biti više svrhovit.
Ulaži pomalo
“Pravo učenje pojedinca započinje kad se prebacimo s jezičkih na lekcije kojima nas uči svijet u kojem smo” – Dan Millman
Ljudi se konstantno grizu zbog neuspjeha tokom pronalaska svog poziva. Sa današnjom kulturom oblikovanom društvenim mrežama, pod pritiskom smo da “smo sve skontali”. Ovaj pritisak nas tjera ili da ne pokušamo uopšte ili da se pretvaramo da mi to već svakako znamo. To je naravno zabluda, jer većina svijeta samo slijedi masu. Zapravo, mi svi posrćemo okolo ispitujući šta funkcioniše, a šta ne. Zato je smiješno gristi se zbog (neuspjelog) pokušaja,kad većina ljudi ne želi ni pokušati. Ako je osoba high achiever – teži za visokim postignućima, neuspjeh ne bi trebao biti dio njegovog rječnika, zar ne? Ali to ne mora nužno biti tako. Ramit Sethi, bestelling autor New York Times-a ne koristi riječ “neuspjeh”, nego on “provodi testove” koji nisu uspjeli. Ovo je totalno drugačiji način razmišljanja. Testiranje, za razliku od neuspjeha vodi drugačijim uvidima. Može nas dovesti i do drugačijih strategija i do novog pristupa istom problemu. Ovaj koncept je odličan jer izuzima emocije iz pokušaja. Ako želite pronaći svoj poziv, prepoznati svrhu, morate stalno pokušavati nove stvari. U knjizi Petera Simsa Mali ulozi, on ohrabruje ljude da testiraju ideje da bi spoznali svoju svrhu, to jeste pronašli svoj pravi poziv i to na način da svako testira svoju ideju radeći nešto malo. Umjesto da osoba odmah skoči s litice nadajući se da će letjeti, bolje je da prvo isproba krila. Naprimjer, želite postati pisac? Pokušajte napisati nešto svakog jutra u periodu od dvije sedmice pa vidite šta će se desiti. Želite pokrenuti biznis, počnite s prodajom nakita online. Što više malih testova uradite, manji je rizik koji preduzimate i lakše ćete otkriti svoj poziv. Postavite neku hipotezu i testirajte je, testirajte i ponovo testiratej. I budite strpljivi u ovom procesu. Postavite outcome (rezultate) koji želite, ali ih nemojte forsirati. Jeff Goins u svojoj knjizi Umjetnost rada kaže: “poziv nije momenat, nego životni stil, ustrajni napredak u služenju višoj svrsi.” Treba, dakle prestati tražiti taj jedan momenat ili jednu stvar jer vjerovatno nikad neće doći. Morate praviti mnoštvo malih koraka,koji se skupljaju vremenom da odredište šta zaista želite. Iskustvo je najbolji učitelj kojeg imamo.
Koja je tvoja patnja?
“Ono što čovjeku zapravo treba nije stanje bez napetosti, već težnja i borba za vrijedan cilj.” – Victor Frankl
Kad razmišlajmo o svrhovitom životu, uglavnom mislimo na uzbudljivi život bez stresa, što uglavnom nije slučaj. Viktor Frankl, autor knjige Čovjekovo traganje za smislom preživio je barbarski koncentracioni kamp u II Svjetskom ratu – Aušvic. Kao pisac i filozof dokumentovao je sve dok je bio u kampu i iz toga uzeo pouke. Jedan od ključnih zaključaka do kojih je došao je da u životu svi pate. Ne morate biti u koncentracionom kampu da bi patili. Patnja se događa svima, ali na različite načine. Ono što razdvaja one koji žive svrhovitim životom od onih koji su jadni, je značenje koje mi dajemo toj patnji. “Patiti samo po sebi je besmisleno; dajemo značenje svojoj patnji načinom na koji na nju reagujemo.” – Viktor Frankl Nema sumnje da je svaka osoba u koncentracionom kampu patila. Frankl je svjedočio tome da onog momenta kad osoba izgubi nadu, umirao bi za nekoliko dana. I ovo se nije desilo jednom, nego se ponavljalo stalno. Kad pomisle da neće izaći van kampa, njihova bi tijela otkazala.nije patnja ta koja ih je dokrajčila, nego ono kako su je oni doživjeli. Onog momenta kad bi pomislili da je sva ta patnja nizašta, njihovo bi tijelo odustalo. Sigurno ne ovako tragično, ali svako od nas ima neku vrstu patnje kroz koju prolazi. Možda morate raditi do kasno navečer i tako propustiti dječiju košarkašku utamicu. Možda morate učiti cijelu noć zbog nadolazećeg ispita. Bez obzira kakve primjere navodimo, svi patimo na neki svoj način. Paulo Coelho je u Alhemičaru napisao: “Strah od patnje je gori od same patnje.”
Prepoznajte šta je to za šta si spreman patiti i prihvatite to, zato što je strah gori nego sama patnja.
Zaključak:
Nevažno koju strategiju ili način razmišljanja uzmete iz ovog teksta, odlučite se za jednu i držite je se. Uzmite notes, zapišite način razmišljanja koji želite primijeniti i zalijepite ga na ogledalo u kupatilu. Stavite slušalice u uši i pričajte sebi o tome dok idete na posao (ili školu) ujutro. Koji god metod da odaberete, morate nešto raditi da bi dobili rezultate. Vaša svrha, vaš istinski poziv neće pronaći vas, nego je vi aktivno morate tražiti.
