Ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenskij je danas u svojem obraćanju NATO-u optužio Rusiju da je jutros opet koristila fosforne bombe, iako nije pružio dokaze o tome niti je rekao gdje se napad dogodio.
Pa šta je zapravo fosforna bomba? Kako piše Hrvatski vojnik, među specijalnim bombama nastalim tokom Prvog svjetskog rata su i zapaljive ručne bombe s punjenjem od bijelog fosfora ili termitne smjese. Za razliku od dimnih ili hemijskih ručnih bombi, zapaljive su u pravilu imale i slabije eksplozivno punjenje koje bi detonacijom omogućilo rasprskavanje zapaljive smjese na određenu udaljenost i na taj način njihovo zapaljivo djelovanje.
Fosforne bombe imaju zastrašujući učinak, jer osim snažnog eksplozivnog efekta, jednakog efektu napadne (ofenzivne) bombe, izazivaju i ozbiljne opekline. Fosfor tokom izgaranja također stvara vrlo otrovni fosforni oksid koji u rovovskim uvjetima primjene može djelovati i kao kratkotrajan bojni otrov.
S obzirom na to da se razmjerno brzo veže s vlagom iz zraka, stvara manje otrovnu fosfornu kiselinu u obliku gustog oblaka bijelog dima, zbog čega su ručne bombe s fosforom korištene i kao zadimljujuće sredstvo. Ručne bombe punjene termitnom smjesom razvijale su znatno veću temperaturu izgaranja uz manje otrovnih produkata, pa su načelno korištene za zapaljenje lako zapaljivih materijala i izazivanje požara, piše Hrvatski vojnik.
Šta je fosforna bomba?
Fosforna bomba u obliku u kojem postoji i danas, piše Agromassidayu, spremnik je ispunjen fosfornim kuglicama težine od 100 do 300 g, ukupne težine do jedne tone. Takva municija je tokom Drugog svjetskog rata padala s visine od oko dva km i eksplodirala je 300 metara od tla. Danas zapaljive granate na bazi fosfora u najjačim svjetskim vojskama zauzimaju značajan dio cjelokupne municije koja se koristi za bombardiranje.
Savremene fosforne bombe su avio municija koje se sastoji od tijela, zapaljivog punila u obliku bijelog fosfora ili složenog naboja iz nekoliko smjesa, kao i mehanizma za njegovo paljenje. Mogu se podijeliti u dvije vrste prema načinu rada: u zraku i nakon udara u površinu. Prve pokreće kontrolirani detonator, na temelju željene visine i brzine leta aviona, a drugi eksplodira direktno pri udaru.
Tijelo takve zračne bombe često je izrađeno od zapaljive legure koja se naziva “elektron”, a sastoji se od magnezija i aluminija koji gori smjesom. Drugim zapaljivim tvarima, poput napalma ili termita, često se dodaje fosfor, što značajno povećava temperaturu izgaranja smjese. Djelovanje fosforne bombe nalik je eksploziji bombe ispunjene napalmom. Temperature izgaranja obje tvari približno su iste (800-1000 stepeni), međutim, za fosfor i napalm u modernom streljivu ta brojka prelazi 2000 C.
- Kada se bijeli fosfor koristi kao zapaljivu tvar za zračnu bombu, dobiva se nekoliko štetnih faktora:
- jak plamen od izgaranja smjese na temperaturama do 2000 ° C, uzrokuje opekotine, strašne povrede i bolnu smrt;
- otrovni plin koji potiče grčeve i izgaranje dišnih puteva;
- izgaranje kisika u području upotrebe, što dovodi do gušenja;
- psihološki šok uzrokovan onim što je vidio.
Mala fosforna bomba eksplodirana na pravoj visini utječe na površinu od 100-200 kvadratnih metara, prekrivajući sve oko sebe vatrom. Jednom na ljudskom tijelu, čestice goruće šljake i fosfora prianjaju i karboniziraju organska tkiva. Možete zaustaviti izgaranje blokirajući pristup kisiku.
U doticaju s kisikom, bijeli fosfor se pali i gori stvarajući gusti bijeli dim specifičnog mirisa nalik mirisu bijelog luka. Ovaj dim ometa infracrveni spektar i sustave za praćenje oružja, štiteći na taj način vojne jedinice od navođenog oružja poput projektila, piše portal India Times.
Ograničeno korištenje
Fosforno streljivo nije službeno klasificirano kao oružje za masovno uništenje, no njegova upotreba ograničena je protokolom Konvencije UN-a. Ovaj dokument regulira njihovu upotrebu u vojne svrhe i zabranjuje upotrebu udara na miroljubive objekte. Prema protokolu, fosforne bombe su zabranjene za upotrebu na naseljenim teritorijima i njihovim okolinama, čak i ako se tamo nalaze vojni objekti, piše Agromassidayu.
