Njemačko Savezno udruženje špedicije i logistike (DSLV) upozorava na moguće posljedice obaveznog cijepljenja. Glavni menadžer Saveza Frank Huster rekao je da bi obvezno cijepljenje u krajnjem slučaju moglo dovesti do toga da tisuće vozača koji stižu iz inozemstva budu zaustavljeni na njemačkoj granici i da im bude zabranjen ulazak u zemlju, jer su imunizirani cjepivima poput Sputnika. Naime, to cjepivo nije priznato u Europskoj uniji, piše DW.
Trenutno je ionako već nedovoljan broj vozača, a Huster postavlja pitanje, da li bi necijepljenim vozačima u Njemačkoj moglo biti ponuđeno cijepljenje, kako bi ih motivirali da preuzmu taj korak. On navodi da predstavnici transportne djelatnosti trenutno razgovaraju s nadležnim ministarstvom: „Otvorena pitanja moramo riješiti prije uvođenja obveznog cijepljenja“, kaže Huster. Njegov Savez se ne izjašnjava izričito protiv obaveznog cijepljenja, „ali velike su brige, da bismo mogli izgubiti dodatan broj vozača“.
I u Nemačkoj premalo vozača
Prema statistikama Saveza za transport roba logistiku i odvoženje otpada (BGL), u toj djelatnosti nedostaje između 60.000 i 80.000 vozača kamiona, a godišnje se taj broj povećava za 15.000. Prema riječima Dirka Engelharta, tajnika Upravnog odbora tog strukovnog udruženja, nije moguće nadoknaditi manjak osoblja ni vrbovanjem vozača u istočnim zemljama Europske unije, jer i tamo nedostaje na desetine tisuća vozača. Brojni vozači se odlučuju za bolje plaćene poslove u industriji, gdje je lakše uskladiti posao i obiteljski život, nego vozeći na međunarodnim relacijama. Ipak, Savez se izjasnio za to da država propiše obvezno cijepljenje.
Predstavnici transportne i logističke djelatnosti su još prilikom uvođenja „pravila 3G“ (cijepljen, testiran, opravljen) upozoravali na moguće probleme u isporuci, pošto jedan broj vozača nije cijepljen. Prema tom pravilu, poslodavci mogu dozvoliti pristup firmama samo onim radnicima koji su ili cijepljeni ili testirani ili su već preboljeli koronu. Udruženja iz logističke djelatnosti pribojavala su se da bi vozačima iz inozemstva mogao biti zabranjen pristup na područja logističkih centara.
Huster kaže da se u tom pogledu situacija popravila, posto je s nadležnim ministarstvima dogovoreno da se pravila protumače tako, da se omogući isporuka robe bez kontakta. Time je necijepljenim vozačima iz inozemstva omogućeno da vozilima uđu na područje industrijskih i trgovačkih pogona.
Prema jednoj anketi koju je među 10.000 ispitanika proveo BGL, oko 28 posto stranih vozača nisu cijepljeni ili su kod kuće cijepljeni Sputnikom. Engelhart kaže da je teže organizirati testiranje za vozače koji moraju mijenjati mjesta utovara i istovara nego za vozače koji rade za samo jedan industrijski pogon: „Neki vozači imaju dnevno čak pet ili šest destinacija, i na tim mjestima ih zatiču različita pravila – 3G, 2G ili 2G+.“
BGL zastupa oko 7.000 transportnih poduzeća. Engelhart u „pravilu 3G“ vidi prepreku u svakodnevnom radu vozača koji je prožet tijesnim rasporedom: „Veliki je problem zahtjev da vozači pokažu test na koronu, a oni su danima na cestama i sa svojim ogromnim kamionima ne mogu da posjete centre za testiranje u centru grada.” Tako, prema njemu, set „pravila 3G“ zajedno sa nedovoljnim brojem vozača i logističkim uskim grlima, povećava pritisak na lance snabdijevanja.
Engelhart se zbog nedostatka vozača zalaže za veće plaće u toj djelatnosti, koje naposljetku mora financirati potrošač. Osim toga, sam posao vozača, prema njegovom mišljenju, nije dovoljno priznat: „Nitko ne voli teške kamione na putevima, ali vozači prevoze samo to što mi trošimo, bez obzira da li su to životne namirnice za samoposluge i restorane ili paketi koje smo naručili online.“
