Skoro tri hiljade konvertibilnih maraka potrebne su za osnovne životne troškove četvoročlane porodice. Prosječna plata u Federaciji BiH je od toga duplo manja, a penzija 550 maraka. Pod stare dane, rade i penzioneri. Nije ovo rubrika vjerovali ili ne. Ovo je sumorna svakodnevica Bosne i Hercegovine.
Kao da je u Njemačkoj, pa i u ovim penzionerskim danima, radi tri posla, kaže sarajevski pisac Fahrudin Kučuk. Uz svakodnevna poskupljenja, drugačije se ne može živjeti.
“Na plin se grijem, telefoni, komunalno, 700-800 KM. Žena mi radi, srećom. Znači, da pojedemo i platimo, i doviđenja”, priča nam Kučuk.
Ni sami ne znajući kako, oni sa minimalnom penzijom nekako uspiju rasporediti 450 konvertibilnih maraka. I oni mlađi, koji imaju sreću da su zaposleni, jedva da mogu ispratiti rast cijena namirnica.
“Cijene prije 15 dana i juče su porasle, to sam se juče uvjerio. U zadnjih 15 dana dva puta su se cijene mijenjale”, primjećuje Ejub Begić.
Mada je teško povjerovati, nije riječ o neslanoj šali. Potrošačka korpa za mjesec decembar je 2.990 maraka.
“Ulje je ponovo poskupilo, poskupila su jaja, potom poskupljivanje piletine, nekih prerađevina od mesa. Brašno je u nekim prodavnicama ponovo blago poskupilo”, navela je Lejla Sućeska Čaušević iz Saveza samostalnih sindikata BiH.
Sa prosječnom platom, ne može se pokriti ni 40% potrepština, pa i ne čudi slabija kupovna moć građana. Džihad Hadžić dvije decenije prodaje na pijaci i prvi put se susreće sa tim da se ljudi odriču hrane.
“Kupuju vrlo, vrlo slabo. S tim da ih nema uopšte da dolaze, da šetaju, da se raspituju za cijene i oni što dođu, roba im je preskupa. Kupuju većinom na komad”, ističe nam ovaj trgovac.
Rame uz rame sa hranom, režijski troškovi zadaju najviše glavobolje građanima. Naročito, računi za grijanje.
