Od opredjeljenja gdje će nastaviti svoje obrazovanje, vjeruju oni, zavisi njihov dalji životni put. Život ih nerijetko u tome demantuje, pa je zbog toga nezahvalno davati mladim ljudima savjete o odabiru fakulteta, jer život nije statistika i nema garancija. Svakako treba uzeti u obzir podatke o broju nezaposlenih ili o mogućnostima zaposlenja u nekoj struci, ali univerzalni savjet bi bio - nemojte se voditi mišlju o velikoj zaradi na nekom poslu. Ako ste strastveni i izuzetni u onom što radite, uspjeh i novac će sami doći.
“Idite tamo gdje vas srce vuče i naći ćete način da zaradite. Nemojte gledati finansije na početku, važno je da budete sretni. Ako idete na posao tužni, to nije vrijedno”, savjetuje Biljana Đajić, ambasadorka Europeers Italia, koja živi i radi u Milanu.
Biljana je završila srednju ekonomsku školu i planirala studirati ekonomiju, ali ju je njena majka, koja je i najbolje poznaje, navela da se predomisli.
“Moj brat je isto završio ekonomiju i radi u banci, pa sam i ja mislila studirati ekonomiju. Onda mi je moja majka rekla ‘da li ti sebe vidiš da radiš u banci, ti stalno čitaš, tebe zanimaju drugi jezici, druge zemlje”, priča Biljana, kod koje je na kraju prevagnula ljubav prema Italiji, italijanskoj kulturi i jeziku, koji je počela učiti kada je imala 14.
Biljana je studirala italijanski jezik i književnost na Katedri italijanskih studija Univerziteta u Banjaluci, i danas, kako kaže, živi svoj san u Milanu.
“Odlučiti učiti italijanski jezik i studirati italijansku kulturu je dobra odluka za vašu budućnost i za vaš lični razvoj”, kazao je Nicola Minasi, tadašnji ambasador Italije u BiH, prilikom online susreta sa studentima italijanistike u martu ove godine. Tema susreta bila je “Zašto studirati italijanski jezik - iz ugla bivših studenata Katedre za italijanske studije Univerziteta u Banjaluci”.
“Italija ima mnogo mogućnosti za ponuditi, naročito u BiH. Imamo velike veze u svim oblastima, politici, sigurnosti, ali što je najvažnije, imamo prijateljstvo između BiH i Italije”, kazao je Minasi, ističući da u BiH posluje veliki broj italijanskih firmi, što mnogi bh. građani i ne znaju. “Te firme zapošljavaju oko 12 000 ljudi, što znači da, kada govorite italijanski jezik, to je dobro za posao”, rekao je Minasi, dodajući da je Ambasada Italije u BiH uvijek otvorena za studente italijanskog jezika i pozvao ih da se slobodno obrate Ambasadi. Odsjek za italijanski jezik Univerziteta u Banjaluci ima odličnu saradnju sa ambasadom u programima kulture i razmjene”, istakao je ambasador tom prilikom.
Svoja iskustva podijelio je i Boris Maksimović, bivši student Katedre za italijanske studije, danas pisac i izdavač iz Banjaluke.
“Kad treba da se predstavim ko sam i šta radim, to duže traje. Italijanski jezik je krivac što sam se uvalio u više poslova nego što je zdravo, pa obično kažem da sam samo prevodilac, jer je to najlakše objasniti, to ne traži dodatno objašnjenje”, kaže Boris, kojeg većina poznaje kao pisca, prevodioca i osnivača i direktora izdavačke kuće Imprimatur.
Pored svega toga, Boris je sa prijateljima pokrenuo još jednu firmu. “Napravili smo softver koji služi za organizaciju proizvodnje. Proizvodne firme u svakom trenutku preko mobilnog telefona mogu da znaju koje su im narudžne stigle, koliko čega trenutno imaju na stanju i slično”, objašnjava on.
Iako ove dvije oblasti naizgled nemaju veze jedna s drugom, Boris ističe da ga je i u jednu i u drugu “gurnuo” italijanski jezik.
“Počeo sam da putujem preko fakulteta u Italiju, pa na stipendiju, počeo sam da pišem putopise i u jednom trenutku se nakupilo toliko putopisa da sam objavio knjigu. To me je gurnulo ka knjižarama, bibliotekama, u izdavački posao, pa sam pomsilio ‘zašto ne bih pokrenuo izdavačku kuću’. U međuvremenu sam radio u jednoj italijanskoj firmi koja se bavi proizvodnjom i montažom metalnog namještaja. Radio sam u administraciji proizvodnje, pa čak i direktno u proizvodnji, za mašinama, Razmišljao sam o softveru koji bi nama riješio neke problem. I u toj firmi sam radio kao prevodilac za italijanski, tako da me je italijanski odveo i u jednu i u drugu stranu”, objašnjava Boris, dodajući da mu je drago što je imao takvo iskustvo, te da je “italijanski jezik krivac i za jednu i za drugu stranu njegove ličnosti”.
Prisjećajući se studentskih dana, Boris kaže da je najupečatljivije bilo to što su profesori bili pristupačni.
“Ja i moja generacija smo lako završili fakultet. Profesori su bili pristupačni, nije bilo velike distance. Mogao si sa profesorom otići na pivo, na film, razbiti barijeru, da se ne plašimo da pogriješimo na italijanskom. Italijanska pristupačnost je ono što mi je pomoglo kad god sam se obraćao nekome. Uvijek je bilo fino raditi sa Italijanima. Lako se uspostavlja komunikacija, to sam naučio na fakultetu. Fakultet otvara vrata, jezik ti otvara vrata”, priča Boris.
Biljana Đajić se u Italiju preselila 2017. godine, zahvaljujući programu Erasmus plus, nakon čega je upisala magistarski studij u oblasti političkih nauka i ušla u civilnu službu Italije.
“Nacionalna agencija koja rukovodi programom Erasmus plus 2019. godine odlučuje da pokrene mrežu Europeers ambasadora za sve projekte koji se odnose na omladinu, a koji su finansirani od strane evropskih institucija – Evropske komisije. Ja sam već ušla u mrežu, jer sam pratila sve inicijative i događaje koje je organizovao vladin organ koji rukovodi svime što se tiče omladinske politike i studijskih posjeta u Evropi. Prošle godine sam postala član Upravnog odbora Europeers International i sada usko sarađujem sa italijanskom nacionalnom agencijom, organizujemo događaje kojima prisustvuju predstavnici Evropske komisije, Evropskog parlamenta”, priča Biljana.
Ona kaže da se ništa od toga ne bi desilo da nije bilo njene ljubavi prema Italiji i italijanskom jeziku.
“Imala sam 14 godina kada sam počela učiti italijanski. U srednjoj školi sam učila italijanski, a nakon srednje škole smo putovali po Evropi i prvi grad u koji sam otišla bila je Verona. Kada sam ušla u Casa Julietta, mene je nešto ponijelo, ne mogu da objasnim. To je strast, ljubav”, prisjeća se Biljana, čije pismo je prošle godine izabrano kao jedno od tri najljepša na konkursu Cara Julietta.
“Ništa od toga ne bi bilo da nisam imala predivne profesore, koji su me uvijek tjerali da idem dalje, da učim, da razmišljam i da preispitujem stvari. Sada sam zahvalna i kada bi me vratili sa ispita i rekli ‘Biljana, ovo nije dobro, ti možeš i moraš više, potrudi se. Da nisam imala njih i njihovu posvećenost i ljubav koju su mi prenijeli, ne bih bila ovdje gdje sam”, zahvalna je Biljana.
“Kvalitet nastave i strast sa kojom naši profesori predaju u Banjaluci, to se ne viđa na drugim fakultetima. Najvažnije što je meni ostalo iz tog perioda jeste radoznalost, da se uvijek pitam zašto, pa kako da prihvatim konstruktivnu kritiku i koristim je za rad na sebi… U životu ćete uvijek imati neke probleme i poteškoće, ali to treba da vas podstakne da više radite na sebi… to je ono što je meni pomoglo da dođem na poziciju gdje sam sada.”
Jovana Popržen nakon završenog fakulteta nije otišla u Italiju, već u državu u koju odlazi većina naših sugrađana – Njemačku. U Minhen se preselila 2016. godine, kada je upisala master studije u oblasti italijanistike, a danas je službenica u vladinoj aganciji Bezirk Oberbayern u Minhenu.
Nije bilo lako dobiti posao, kaže ona, ali u tome joj je pomoglo poznavanje više jezika.
“Prije dvije godine stekla sam diplomu i oko sedam mjeseci radim u državnoj instituciji za socijalni rad. To je posao pravnika i socijalnog radnika, ali to je sve zahvaljujući svestranosti koju sam stekla od srednje škole. Ja sam završila muzičku školu, gdje sam učila italijanski četiri godine, nakon čega sam upisala italijanski jezik. Nikada se nisam pokajala. Godinu dana sam provela u Bolonji, jedan semester u Sijeni… Ta svestranost je nešto što je meni najveći poklon studiranja, da ne treba da smo fokusirani samo na jednu stvar. Evo, ja sada radim potpuno drugi posao i uspjela sam da se prilagodim i postignem neke stvari koje nisam studirala”, priča Jovana, ističući da studiranje jezika i književnosti i jezika jeste to – “cijeli život, da uspiješ da se snađeš, da se prilagodiš, budeš komunikativan, da pomogneš ljudima, da pronalaziš rješenja, da se dobro snalaziš u stresnim situacijama”.
Dubravka Milovanović je profesorica italijanskog jezika u Muzičkoj školi “Vlado Milošević” u Banjaluci.
Put koji je ona prošla od upisa fakulteta do diplome i posla bio je uobičajen, kaže ona. Godinu dana je radila kao prevodilac u jednoj firmi koja se bavila obradom metala, a kada je prvi put ušla u učionicu, shvatila je da je to posao kojim je oduvijek željela da se bavi.
“Svi mi koji upišemo neki jezik sličan put koji vodi u prosvjetu. Kad sam prvi put ušla u razred pomislila sam - ovdje ja treba da budem. Uvijek se nadograđujem, težim da nađem bolji način da prenesem to znanje, ljubav prema italijanskom jeziku”, priča Dubravka.
Mladim ljudima koji se ove godine upisuju na fakultete, Dubravka poručuje da je "sve do njih". “Možeš bilo šta da studiraš, na svakom fakultetu možeš puno da dobiješ, a šta ćeš kasnije da radiš i kako ćeš da se snađeš, da se boriš, to je sve do tebe”. Italianski jezik, kaže ona, jeste perspektivan i može s njim da se uspije, što su ona i njene kolege pokazali svojim primjerom. Neki od Dubravkinih učenika koji su ove godine maturirali u Muzičkoj školi, izabrali su studij italijanskog jezika i književnosti, što je dijelom i njena zasluga, jer je uspjela da im prenese svoju ljubav prema ljepotama italijanskog jezika i uopšte italijanskog duha.
Bivši studenti italijanistike slažu se u tome da su na fakultetu dobili široko obrazovanje i fleksibilnost, što im je omogućilo da se snađu i na poslovima koji nisu usko vezani za italijanski jezik. Kao prednost studiranja italijanskog jezika, svi su naveli mogućnost putovanja u Italiju i veliki broj stipendija koje su dostupne studentima. Mnogi od njih u Italiji su proveli jedan ili više semestara, gdje su “progovorili” italijanski i gdje je počelo pravo zbližavanje sa kulturom i jezikom. Iznad svega ističu trud i predanost profesora Katedre za italijanske studije i činjenicu da su već od druge godina sva predavanja na italijanskom jeziku, što ih je u potpunosti pripremilo za komunikaciju sa izvornim govornicima. Mnogi se prisjećaju sedmica i dana italijanske kulture, filma i muzike, gdje su studenti bili učesnici i organizatori i gdje su mogli upoznati ljude iz raznih dijelova Italije. Bliska saradnja Katedre za italijanske studije sa Ambasadom Italije u BiH i učešće u programima Evropske unije omogućili su ovim studentima da italijansku kulturu i jezik upoznaju na najljepši mogući način, na italijanskom govornom području, kroz poznanstva sa izvornim govornicima.
