Prihvatio priliku
- Kada sam završio školu, rahmetli otac me pitao je li me strah da radim u rudniku, da razmislim. Kada sam shvatio da neće biti lako naći drugi posao, prihvatio sam priliku i počeo raditi bez trunke straha - priča on, prenosi Avaz.ba.
Prvo je dvije godine radio u jami Stranjani, a potom je prebačen u Raspotočje. Nakon svega tri mjeseca dogodila se nesreća iz koje je izašao kao invalid druge kategorije.
- Nikada neću zaboraviti tu 2014. godinu. Proveo sam zarobljen pod zemljom 22 sata, ali nikada nisam gubio nadu da ću se spasiti. Nije bilo jednostavno gledati kolege kako leže mrtvi oko vas - govori Fetić.
Ne krije da su posljedice nakon tragedije doživotne i da oporavak traje i danas. Sedamnaest mjeseci nakon tragedije počinje raditi.
- Vrate mi se sve scene. Prisjetio sam se kada me plin ošamutio, a kada sam progledao, vidio sam kolege koje nisu preživjele. Te scene su mi i danas u glavi, svaki radni dan je sjećanje na taj nemili događaj - priča nam Zeničanin.
Govoreći o položaju rudara u našoj zemlji, Fetić ne krije da je itekako nezadovoljan. Smatra da ogroman posao rade, izlažu se velikom riziku, a da su premalo plaćeni i cijenjeni. Zbog svega toga, izričit je, ne bi ponovo izabrao da se bavi ovim poslom.
Opasan posao
- Od rudarske plaće pomažem majku i sestru, a onaj ko se ne bavi rudarskim poslom i ne zna koliko je to opasno i teško. Kada neko kaže da je to hljeb sa sedam kora, rekao bih da je i više od toga. Iskreno, ne bih volio da moje dijete bude rudar - zaključuje Fetić.
Drugi rođendan
Iako daje sve od sebe dok radi, nemoguće je otići na posao, a da se ne prisjeti 2014. godine. Tada je, kaže, mislio samo o majci i sestri.
- Dobio sam neopisivu snagu da ne razmišljam o najgorem. Vjerovao sam sve vrijeme da ćemo izaći. Kada smo izašli na površinu, vjerujte, to mi je drugi rođendan – kaže Fetić.
