Ideja profesora Alexandera Kölpina s Tehničkog sveučilišta Hamburg je nevjerojatno jednostavna: ako se pomoću radara može utvrditi položaj broda, izračunati visina na kojoj leti zrakoplov i izmjeriti prekomjerna brzina vozila na autocesti, onda se ta beskontaktna tehnika sigurno može smisleno upotrijebiti i u medicini. „Radarski senzori imali bi veliki potencijal i učinili medicinske pretrage ugodnijima, sigurnijima i učinkovitijima", smatra profesor Kölpin, prenosi Deutsche Welle.
Ta ideja nije nova, ali Kölpin i njegov istraživački tim su prvi u Evropi koji razvijaju radarske sisteme za medicinu i već mogu predstaviti kliničke testove na pacijentima.
Na Institutu za visokofrekventnu tehniku ovaj je tim razvio senzorske sisteme visoke osjetljivosti za medicinski monitoring pacijenata. S novom radarskom tehnikom moguće je bez direktnog kontakta kontinuirano analizirati i rad srca i disanje.
Kod klasičnog EKG-a otkucaji srca se mjere pomoću elektroda i kablova kojima je pacijent priključen na uređaj. Kod radarske tehnike to se čini bez dodira i na udaljenosti.
Radarski senzori koje je razvio profesor Kölpin mogu mjeriti otkucaje srca i disanje kroz odjeću, pokrivač ili čak i kroz madrace.
„Naši senzori šalju elektromagnetske valove koji se reflektiraju od tijela. U praksi to otprilike ovako funkcionira: krv koju pumpa srce teče u obliku pulsirajućeg vala kroz krvne žile, što na površini tijela stvara vibracije. Njih možemo mjeriti pomoću senzora i na temelju toga utvrditi mnoge medicinske aspekte krvožilnog sustava."
Mala kutijica je montirana ispod kreveta. Kada srce pumpa krv kroz žile, površina kože se minimalno nadima. Tako se može mjeriti puls čak i držeći prst na ručnom zglobu.
To minimalno nadimanje kože novi radar može analizirati mjerenjem s udaljenosti. Senzori su tako precizni da mjere otkucaje srca, opterećenje srca i puls, na temelju čega se može otkriti začepljenje vene, a time i rizik od moždanog udara.
Ako srce više ne kuca pravilno, novi uređaj se oglašava alarmom. Tako se puno ranije mogu započeti mjere za spašavanje života.
Ovaj naučni projekt se za početak fokusira na medicinsko promatranje novorođenčadi i nedonoščadi.
„Prije svega se koncentriramo na epileptičke napade. Pretpostavlja se da je neotkrivena epilepsija odgovorna za iznenadnu smrt novorođenčadi u oko 20 posto slučajeva. Problem je što se ti napadi kod male djece često ne dijagnosticiraju budući da ona do tada nisu pokazivala motoričke grčeve", pojašnjava profesor Kölpin.
Pomoću beskontaktnog mjerenja sa senzorima djecu se promatra kontinuirano i bez ograničenja. Tako napad može biti otkriven dovoljno rano da bi se mogao liječiti.
Ovu tehniku je moguće upotrijebiti i kod pandemije koronavirusa, smatra Kölpin:
„Mjerenjem otkucaja srca i disanja može se beskontaktno utvrditi i tjelesna temperatura, pa time i važni parametri za analizu zdravstvenog stanja radi otkrivanja moguće zaraze koronavirusom."
Tako je zaražene osobe moguće pregledati bez direktnog kontakta, čime se smanjuje rizik od prenošenja zaraze na medicinsko osoblje.
Za sada se ovaj novi radar koristi samo na Ženskoj klinici Erlangen na palijativnom odjelu. Tko je ondje smješten, neizlječivo je bolestan i uskoro će umrijeti. Novi radar može već četiri dana ranije utvrditi predstojeću smrt.
Tako pacijenti i članovi njihovih obitelji znaju kada je došao trenutak za oproštaj.
