Život me je naučio da je ključ za ljudske duše lijepa riječ, iskrenost u govoru, čistoća srca i vedar osmijeh, te spontanost, otvorenost i neusiljenost prilikom susreta. Na ovaj način se osvajaju ljudske duše koje ne bi mogao osvojiti kad bi potrošio svo blago ovoga svijeta, jer su čistoća duše, lijep ahlak i iskren odnos prema ljudima trajna vrijednost, a dunjalučko bogatstvo je prolazno i stoga bezvrijedno.
Život me je naučio da svaka obmana i prevara u odnosu sa drugim ljudima stvara brigu i teret koji stalno nosiš u sebi, i da oku koje ne plače za drugim muslimanima zbog njihovog teškog stanja, nedostaju najosnovnija prava bratske veze.
Život me je naučio da je najgora stvar koju možeš učiniti da donosiš sud o nekome na osnovu tuđeg mišljenja i suda o njemu, a ne na osnovu znanja. Još gore od toga je da budeš glasonoša koji prenosi sve što čuje.
Život me je naučio da je najteži vid iskrenosti, iskrenost prema samom sebi i suočavanje sa samim sobom.
Život me je naučio da je istinsko prijateljstvo mnogo više od riječi koja se izgovara i na koju smo ponosni. To je lađa koja te štiti od uzburkanih valova i olujnih vjetrova na otvorenoj pučini života.
Život me je naučio da je hendikepiranost savjesti i misli mnoga gora od hendikepiranosti i invalidnosti tijela.
Život me je naučio da je osmijeh najljepši poklon koji može dati svaka osoba čistog srca, koje žudi za susretom sa Allahom.
Život me je naučio da, ko god ti prenese šta ljudi govore o tebi, znači karcinom koji ubija dobrotu tvoga srca kako vrijeme prolazi.
Život me je naučio da istina i ispravno mišljenje nisu nasljeđe ovog ili onog pojedinca, ove ili one skupine, već legitimno pravo svakog čovjeka.(saff.ba)
