Sala Historijskog muzeja Bosne i Hercegovine bila je premalena da primi sve one koji su željeli svjedočiti objavi ovih objedinjenih činjenica o zločinu na koji ni sudije ni tužioci na Međunarodnom krivičnom sudu za bivšu Jugoslaviju (MKSJ) nisu mogli ostati ravnodušni.
Radi se o materijalu koje je pripremio SENSE Centar za tranzicijsku pravdu, a kako je večeras naglasio direktor tog centra Mirko Klarin narativ je posvećen tribunalovoj istrazi, rekonstrukciji i procesuiranju zločina počinjenih u Lašvanskoj dolini u aprilu 1993. godine.
Na ovaj način omogućeno je da činjenice o zločinima u Ahmićima i drugim selima Lašvanske doline, utvrđene van razumne sumnje na brojnim suđenjima pred Tribunalom u Haagu, budu sačuvane od zaborava i postale široko i trajno dostupne, prenosi Dnevni avaz.
- U ovom slučaju radi se o činjenicama utvrđenim u sedam postupaka protiv ukupno 11 optuženih za zločine počinjene u Lašvanskoj dolini. Iz više od 6.000 dokaznog materijala izdvojili smo 60 najrelevantnijih, a tu su i priče svjedoka, priznanje krivice te sudski epilog - pojasnio je Klarin.
Izdvojio je i to da ovaj narativ donosi tri važne činjenice, a to su da se "dogodio napad na nezaštićeno civilno stanovništvo, riječ je o međunarodnom konfliktu, ali i to da se zločini jedne od strana ne mogu pravdati zločinima drugih strana".
Večerašnjem predstavljanju narativa o Ahmićima prisustvovao je i jedan od preživjelih žrtava koji je kao 13-ogodišnjak ranjen u Ahmićima Adnan Zec kojem je, kakao je sam kazao, tog dana oduzeto djetinjstvo, ubijena su mu oba roditelja.
Sedam dana trajala je njegova agonija jer se tih sedam aprilskih dana 1993. godine krio od pripadnika HVO-a po zapaljenim kućama među leševima svojih komšija, pijući samo vodu i jedući samo one ostatke hrane koje je uspio naći.
Osmog dana pronašli su ga vojnici britanskog bataljona UNPROFOR-a kojima je zahvalio na tome, a posebno njihovom komandantu Bobu Stewartu koji je također prisustvovao predstavljanju narativa o Ahmićima.
Pozvao je stoga da se ovakvi zločini nikada ne zaborave, ali i nadležne da se osigura da se glas svjedoka jasno i glasno čuje i nikada ne utihne.
Komandant britanskog bataljona prisjetio se večeras tih dana u Ahmićima nekoliko puta ponavljajući da su on i njegovi vojnici do tada već vidjeli različite masakre počinjene od sve tri strane u sukobu, ali da se sve to razlikovalo od zločina u Ahmićima.
Pet puta bio je svjedokom u Haškom tribunalu kada je govorio o onome što je vidio u tom mjestu, a prvi susret sa zločinom bila je do temelja porušena džamija nakon koje su ulazili u spaljene kuće gdje su pronašli i naposljetku izvlačili mučki ubijene i većinom spaljene ljude, među njima su bila djeca, žene, starije osobe koje su, kaže, na stravičan način skončale život u teškim mukama.
Molio je, ističe, i tada, a i danas da su prije spaljivanja ti ljudi ubijeni, dodajući da bez obzira na doprinos pravdi kroz sudske epiloge veliki broj odgovornih izbjegao je ruku pravde, ali je poželio da im vlastita savjest nikada ne dadne mira.
- U Ahmićima su prekršene odredbe Ženevske konvencije. Profesionalni vojnici pridržavaju se pravila ratovanja, ali porazno je to što su profesionalni vojnici napali civile na njihovom kućnom pragu - naglasio je Stewart.
Sve što je objedinio ovaj narativ, istaknuo je Stewart, predstavlja nauk za budućnost, ali ono što on nije mogao pokazati je neopisiva agonija u kojoj su umrli stanovnici Ahmića.
Jedan od govornika bio je i bivši tužilac MKSJ-a Mark Harmon kojem je prvi slučaj bio upravo zločin u Ahmićima kada je počelo suđenje Tihomiru Blaškiću koje je trajalo 239 dana, iskaze su dala 104 svjedoka, a uložena su 1.404 dokazna materijala.
- Ovo su komplicirani slučajevi, a najviše zbog činjenice da su emotivno iscrpljujući. Tokom svjedočenja preživjelih nekoliko puta sam suzdržavao suze - kazao je.
Svima koji su bili svjedoci zahvalio je na njihovoj hrabrosti jer su tada znali da će se morati vratiti na prostor na kojem su doživjeli takve strahote, ali su pomogli da se postigne pravda, zaključio je Harmon.
Narativ "Ahmići: 48 sati pepela i krvi" prati izložba fotografija Gilesa Penfounda, koji je u aprilu 1993. bio fotograf britanskog bataljona UNPROFOR u srednjoj Bosni, a sve ovo bit će predstavljeno publici u Puli, Beogradu, Zagrebu i drugim mjestima.
