Smajo Karalić iz Travnika, samo je jedan od primjera onih koji nemaju dovoljno prihoda da prehrani porodicu, te je prinuđen hraniti se u Merhametovoj narodnoj kuhinji.
„Ima neko, kaže mi: ‘Nećeš da tražiš posao’. Hoću ja da tražim, ali nema. Ja se snađem i sada, ali volio bi’ da imam stalni neki posao“, priča on.
Smajin sin Haris je osnovac. On ima drugačije želje od svojih vršnjaka.
„Vjeruj mi da ja sjedim cijeli dan u jakni. Samo mi drva fale i još malo hrane i toga da imam šta da pojedem u kući, da imam kupatilo, da imam đe da se okupam. Sve bi’ ja volio to“, kaže Haris.
Procjenjuje se da u BiH, prema analizama koje objavljuju domaće i međunarodne organizacije, najmanje 600.000 ljudi, ili svaki šesti stanovnik, živi sa 1,5 -2,5 eura. To što veliki broj ljudi u BiH uveče legne gladno, za nadležne nije alarm. Tako, čini se, alarm za uzbunu nije ni najnoviji podatak Agencije za statistiku Bosne i Hercegovine, koji se odnosi na djecu koja žive i odrastaju u siromaštvu, javlja Radio Slobodna Evropa.
„U Bosni i Hercegovini je u 2017. godini bilo ukupno 127.682 djece koji koriste neki vid socijalne pomoći i to su najvećim djelom iz dvije kategorije: ugroženi porodičnom situacijom, njih negdje oko 58 hiljada i djeca roditelja koja nemaju dovoljno prihoda oko 41 hiljada“, kaže Mirsada Adembegović iz Agencije za statistiku BiH.
Svakodnevnica djece su posjete narodnim kuhinjama ili dnevnim centrima za djecu koja rade na ulici. To je jedini topli obrok dnevno koji ta djeca pojedu.
Sumornu sliku bosanskohercegovačke realnosti dopunjuje i činjenica da jedina javna kuhinja za djecu u Lukavcu u blizini Tuzle nema sredstva da opstane ukoliko im vlasti finisijski ne pomognu. Prva dječija javna kuhinja u Bosni i Hercegovini osnovana je prije godinu, a iz dana u dan korisnika je sve više.
„Vidjeli smo da postoji potreba, da ima sve više gladne djece, da ima sve više gladnog naroda. Planirali smo da to bude 80 korisnika u početku, međutim, taj broj se utrostučio. U prvoj godini smo podjelili 70.000 obroka, samim tim smo i pokazali svrhu postojanja dječije javne kuhinje i opravdanost. Za opštinski budžet smo predali da uđemo, međutim, ovdje kod nas te političke stranke, to svako vuče na svoju stranu, ovi gladni ostaju gladni“, kaže Selma Zukić iz udruženja altruista “Ruke prijateljstva”, na čiji incijativu je i otvorena prva javna kuhinja za djecu.
Breme siromaštva nose i djeca koja rade na ulici. Već godinama postoje dnevni centri za njih, a međunarodna organizacija Save the children otvorila ih je pet. Amir Bašić iz Odjela za zaštitu djece ove organizacije kaže da se broj njihovih korisnika povećao.
„Tokom godina, koliko mi podržavamo rad dnevnih centara, broj romske populacije i opšte populacije se skoro izjednačio. To nam pokazuje da u suštini siromaštvo više ne bira niti kategoriju, niti mjesto iz kojeg dolazite, niti situaciju u kojoj odrastate. Ona obuhvaća sve slojeve našeg društva i zaista broj djece se značajno povećao“, kaže Bašić.
Prema podacima organizacije Save the children na globalnom nivou, zasnovanih na UN-ovim informacijama, svako peto od hiljadu djece u BiH umre prije svog petog rođendana, a pet posto djece bavi se nekim radom, sve kao posljedica siromaštva. Primarno su, kaže Bašić, dnevni centri i otvoreni zbog djece koja prose na ulici.
„Znači, to su s jedne strane djeca koja su zbog ekonomskih prilika roditelji primorani da šalju na prosjačenje. Međutim, s druge starne, a to je ono što se često zaboravlja, da su to djeca žrtve ekonomske ekspalatacije, a pa samim tim i žrtve trgovine ljudima i to je nešto čemu stvarno trebamo stati u kraj“, objašnjava Bašić.
Godinama stručnjaci upozoravaju da je u BiH potrebna sveobuhvatna socioekonomska reforma kako da bi se u državi stvorila socijalna stabilnost. Socijalna davanja se gledaju kao trošak, a ne kao pomoć najugroženijim. Činjenica je da vijest o velikom broju djece u stanju socijalne potrebe ne izaziva nikakvu ili tek blagu pažnju javnosti, kaže psiholog Srđan Puhalo.
„Sama ta činjenica da imate preko 100 hiljada djece, koja prema tvrdnjama, liježu gladna, zato što nemaju njihovi roditelji dovoljno novca da im priušte večeru bi trebalo da bude podatak koji cijelu državu trebao dići na noge. To nije tako. I to vam govori, prije svega, koliko mi brinemo o svojoj djeci. Druga stvar koju nam govori jeste koliko je društvu važna budućnost te djece, jer to je budućnost Bosne i Hercegovine“, mišljenje je psihologa Srđana Puhala.
