Na današnji dan, prije 17 godina napustio nas je legenda od čovjeka, dobro u zlom vremenu, Toše Proeski. U saobraćajci na jedno oktobarsko jutro izgubili smo vokal regiona.
Toše je dao Makedonskoj muzici viši smisao. Zadugo se neće pojaviti vokal i emocija koju je on imao. Ove godine, kada obilježavamo godišnjicu njegove smrti, sjećamo se njegovih pjesama koje su dotakle mnoge duše. Vrijeme smo podjelili na “prije Tošeta i poslije Tošeta” ostavio je neizbrisiv trag.
Toše je bio ne samo izvanredan pjevač, već i osoba čija je dobrota i humanost nadmašila i muziku. Njegove pjesme, poput “Prvi poljubac”, “Molitva za Magdalenu” i “Jutro će promjeniti sve,” još odjekuju kroz vrijeme, podsjećajući nas na ljubav, nadu i snagu.
Njegov jedinstveni vokalni stil i emotivno izvođenje učinili su ga omiljenim među različitim generacijama. Pjesme poput “Čija si”, “Bože brani je od zla”, “Ubijaš me usnama”, “Dal’ si sretnija”, “Pratim te”, “Soba za tugu” i mnoge druge i danas se slušaju, čuvaju od zaborava.
Toše je također pjevao i narodnu muziku jako dobro. Naime njegov bend kaže da prije koncerta dok bi se zagrijavao pjevao bi mnogo teži repertoar od onoga koji je izvodio pred publikom.
Također je pjevao i opere, mada kako kažu samo za probranu publiku. U osnovnoj školi bi često pjevao na časovima likovne kulture. Kada bi učiteljica pitala ko to pjeva, ne bi vjerovala da je Toše. I tako ona iznevjerovana ostade tu za katedrom dok je naš Toše osvajao srca mnogobrojne publike.
Pjevao bi i sa Biljom Krstić, “Jovano Jovanke” i “Zajdi” Makedonske narodne. Tošetova posljednja snimljena pjesma bila je himna koja je kasnije usvojena kao himna navijača Makedonije.
Toše Proeski ostaje u našim srcima kao simbol ljubavi, nade i neumorne potrage za ljepotom u svetu. Njegov duh i muzika će zauvijek živjeti kroz sve nas koji smo imali sreću da ga slušamo i volimo.
I. Š.
