Dubravka Hackl svoju porodičnu kuću u mostarskoj ulici Kralja Petra Krešimira IV na broju 8. prodala je 1998. godine Hercegovina osiguranju, da bi taj objekat kasnije došao u vlasništvo Elektroprivrede HZHB. Ona je iste godine kupila susjednu parcelu istih dimenzija i tu kreću problemi.
"Sam proces dobivanja dozvole za gradnju njihova objekta je trajao 14 godina, tu su se takve mućke radile, a došlo je na kraju do toga da su dali dozvalu za građenje objekta preko moga pristupnog puta. Preko puta koji je upisan u gruntu u korist moje porodične kuće. Nevjerovatno je da mene za 20 godina niko nije kontaktirao. Put do moje parcele prelazi kroz sredinu zgrade čiju gradnju dovršava Elektropriovreda HZHB", kaže nam Dubravka Hackl dok stoji na svježe asfaltiranom perkingu nove zgrade, odmah do bašte svog zagrađenog objekta.
Kaže nam kako je 2000. godine s direktorom Hercegovina osiguranja potpisala sporazum o kojem oni njoj daju put kojim ona može prisupiti svom objektu.
"Ja sada nemam niti jedan legalan pristup do svog objekata, pristup koji je upisan u grunt. Ne mogu ja helikopterom u njega ulaziti“, kaže nam.
Pojašnjava nam da je kuću i okućnicu mogla da upiše kao vlasništvo, međutim po stupanju na snagu Zakona o dosjelosti njoj to nisu dopustili. Navodi i apsurdnu presudu suda koji njoj omogućava upis vlasništva, a da ono isto ostaje i na Gradu Mostaru.
"Inspekcija je 2003. i 2004. godine izlazila i naložila rušenje današnjeg objekta Elektroprivrede HZHB jer je izgrađena preko mog puta, ali ona se nije srušila i neće se ni srušiti. Nakon stečaja Hercegovina osiguranja tek 2014. godine je objekat došao u vlasništvo Elektroprivrede, ali opet mene niko nije kontaktirao. Kako se zgrada neće rušiti, nego se dovršava i naredne sedmice je otvorenje ja tražim obeštećenje da mi plate 108 kvadratnih metara prava služnosti puta", kaže Dubravka Hackl.
Tvrdi kako se parcijalno mijenja regulacioni plan iz 1980. godine, ne davajući njoj mogućnost da na svom zemljištu izgradi novi objekat. Iako su se na tom području izgradilo devet novih objekata.
"Krenula sam u svakodnevne proteste u 10 sati. Najavljuje se otvorenje i ja ću tamo čekati gradonačelnika da ga upoznam, jer me nikad nije primio. Prošle godine sam tražila da me primi u Vijećnici, a tretirali su me kao teroristu. Gradonačelnik je samo trebao potpisati da sam ja u posjedu svog zemljišta. To je prvi i zadnji put da sam ja ušla u tu zgradu. Nelogično je da je gradonačelnik potpisao da sam u posjedu parcele, a onda šalje pravobranitelja da mi to ospori", prisjetila se Hackl.
